Kompaktna limuzina predstavljena u Ženevi 1992., naslijedila je model 75, a u o?ima fanova predstavlja svetogr?e, jer je napustila stražnji pogon. To 155-ici nikako nisu mogli oprostiti, a dodatan šamar bio je dijeljenje platforme Type Three s Fiat Temprom i Lancijom Dedrom.
Premda, uglastog dizajna, bila je prili?no aerodinami?na. ?ak i za današnje pojmove koeficijent otpora zraka od 0.29 dobar je rezultat. Funkcionalna unutrašnjost dobro je pratila tadašnje trendove, a me?uosovinski razmak od 254 cm nudio je solidnu prostranost. Adut je bio prtljažnik od 525 litara.
No, nitko Alfu ne kupuje zbog prtljažnika ili prostora za koljena straga. Važno je kako se vozi, kako izgleda i kako zvu?i, a po tim se kriterijima Alfa Romeo 155 dokazao. Posebno je zanimljiva bila izvedba Q4 sa 2-litrenim turbobenzincem i stalnim pogonom na sve kota?e, posu?enim iz ‘kraljice relija’ Lancije Delte HF Integrale. Paleta benzinaca uklju?ivala je benzince obujma od 1.7 do 2.5 litre, snage 115 do 190 KS, te dizelaše 2.0 sa 90 i 2.5 sa 125 KS.
Alfa Romeo 155 postigla je iznimne uspjehe u DTM-u. Za pogon je bio zadužen motor 2.5 V6 koji je ispaljivao 490 KS pri 11.500/min, a pogon je bio stalni 4×4. Alessandro Nannini i Nicola Larini stigli su do 11 pobjeda u sezoni 1993., a isti uspjeh ponovili su i slijede?e godine.
Proizvodnja je prestala 1998. predstavljanjem Alfa Romea 156, koji je sušta suprotnost. Uglasti dizajn zamijenjen je oblim linijama te je mnogi smatraju najljepšom Alfom u novijoj povijesti. O njoj detaljnije nekom drugom prilikom.
