Dosadašnji svjetski rekord držao je kaznom u iznosu 116.000 eura Anssi Vanjoki, šef Nokije, koji je vozio samo 25 km/h više od ograni?ene brzine, u Nizozemskoj zbog prebrze vožnje policija i auto oduzima, a u nas jednako se kažnjavaju i tajkuni i socijalni slu?ajevi.
Ernesto Bertarelli, najbogatiji Švicarac, vozio je lokalnom cestom 88 km/h, a ograni?enje je 50 km/h, Željko Kerum, Marinko Zovko i njima sli?ni hrvatski prometni prekršitelji dobrog imovinskog stanja ?inili su iste i sli?ne nepodopštine. Bogataš iz Vaduza kažnjen je s 263.000 eura, a mogli su mu švicarski policajci i auto oduzeti. Naši de?ki za tako što u pravilu budu kažnjeni s 3000 kuna. Ako plate u kratkome roku, ili na “licu mjesta”, kazna je upola manja. Za najteže prometne prijestupe u nas bila je zaprije?ena maksimalna nov?ana kazna 15.000 kuna.
Švicarski vlasnik farmaceutske kompanije je, prema Forbesu, “težak” 12,7 milijardi eura i tamošnja ga je policija «rebnula» tako da on to i osjeti. Kakav je smisao kažnjavanja ako je ono poput uboda komarca za tako imu?ne gra?ane, nije samo pitanje prekršajne kaznene politike u Švicarskoj ve? i u brojnim drugim državama. Dosada je svjetski rekord prema visini kazne držao Anssi Vanjoki, bivši ?elnik Nokije. Njega je policija ulovila kada je na Harley Davidsonu u naseljenom mjestu vozio 75 km/h, a dozvoljeno je 50 km/h. Sada ve? daleke 1999. finski su ga policajci kaznili sa 116.000 eura. Za odmjeravanja kazne, baš kao i u slu?aju Bertarellija, vodili su ra?una ne samo o njegovoj pla?i ve? i o ukupnom imovinskom stanju. Stoga je, prema tamošnjim vlastima, jedina kazna koja ima svrhu i koju tako bogati ljudi mogu osjetiti ona koja je u skladu s njihovim bogatstvom. To bi, prema finskim, švicarskim, nizozemskim, a jednim manjim dijelom i njema?kim, danskim, švedskim… vlastima, trebao biti ispravan model.
Tako ne misli još jedan finski bogataš. Reima Kuisla nedavno je morao platiti u Finskoj 54.000 eura zbog toga što je jurio 24 kilometra na sat iznad ograni?enja na lokalnoj cesti. Vlasnik uzgajališta konja i trgovac nekretninama podigao je na noge cijelu tamošnju javnost nazivaju?i takav sustav kažnjavanja posve nepravednim i destimuliraju?im. Išao je ?ak toliko daleko da je kazao kako Finskoj prijeti komunizam i to onaj najtamniji. Doslovno je poru?io kako finska represivna politika nema smisla, jer ubija u pojam temelje kapitalizma. Kazao je kako razmišlja da bankrotira i pretvori se u socijalni slu?aj.
– Bit ?u na teret države, ne?u raditi, trošit ?u tu?i novac, bit ?u socijalni slu?aj i jurit ?u do mile volje. Za isti prekršaj koji sam sada napravio takvi siromasi pla?aju jedva 25 eura, bila je snažna Kuisleova poruka.
Odista, hrvatski i finski model dvije su krajnosti koje nerijetko znaju izazvati pozor i stoga nije nimalo ?udno što sve ve?i broj zemlja pokušava izgraditi pravi?niji model kažnjavnja, koji ?e istovremeno biti pravedan, efikasan i stimiliraju?i.
Vozilo hrvatske policije
Razlog za tako veliku kaznu švicarskome bogatašu leži u posve druga?ijem sustavu ra?unanja kazni. Naime, za svakoga voza?a koji dopuštenu brzinu u naseljenome mjestu prekora?i 24 km/h kazna iznosi fiksih 560 eura. Za prekora?enje brzine izme?u 25 i 29 km/h u naseljenome mjestu kazna je 20 dnevnih pla?a, za 30 do 39 km/h, kao u Bertarellijevu slu?aju, ona se penje na 70 dnevnih pla?a, a za prekora?enje brzine iznad 40 km/h ?ak 120 dnevnih pla?a.
Sli?an sustav obra?una kazni imaju i Finci. Ondje ?e vam uzeti u obzir mjese?nu pla?u, ali i druge okolnosti kao što su broj osoba u ku?anstvu, zaposlenost, bra?no stanje i sli?no. Tako ?e prijestupnik koji ima mjese?nu pla?u 2000 eura i jedno dijete dobiti kaznu 26 eura, a tko ima pla?u 6000 eura i živi sam dobit ?e kaznu 95 eura. U obje zemlje kazna ovisi ne samo o pla?i prekršitelja, ve? i o kompletnom njihovu imovinskom stanju. U nas je posve suprotno i jednako se kažnjavaju u prekršajnim, a nerijetko i u kaznenim postupcima, i bogati i siromašni. Da je kojim slu?ajem Marinko Zovko, pripadnik hrvatske zlatne mladeži i sin tajkuna, ulovljen u svojemu Mercedesu Brabusu s 500 “konja” u Nizozemskoj, dok juri brzinama koje mu je u hrvatskoj dijagnosticirala naša policija, na “licu mjesta” bi ostao bez auta, a priveli bi ga i na hla?enje u tamošnji Remetinec. Marinko i njemu sli?ni dobro znaju kako ih hrvatske kazne baš i ne?e boljeti. Kako druk?ije objasniti njegovo hvalisanje na društvenim mrežama kako je relaciju od Zagreba do Slavonskog Broda prevalio za pola sata. Pa za takav poduhvat treba se voziti prosje?nom brzinom 320 km/h. Civiliziranim europskim policijama i takvo javno priznanje bilo bi poziv da ga pravilno sankcioniraju. Ništa druk?ije i ništa manje bahato nije postupio ni Željko Kerum.
U Hrvatskoj se ?esto piše i žali kako su prometne kazne prevelike za prosje?noga gra?anina. No što je s gra?anima ?ija su primanja znatno iznad prosjeka? Ve?ini nam je poznata sada ve? kultna izjava Željka Keruma o njegovoj “sportskoj vožnji” kada je ispalio kako je za njega i njegov auto sasvim normalno da vozi 200 km/h, a za nekoga drugog opasno je i kad vozi 70 km/h. No bi li tako razmišljao kada bi se uveo sustav naplate po uzoru na švicarski ili finski? U Hrvatskoj je trenuta?no na snazi zakon koji propisuje fiksne prometne kazne u iznosima od 300 do maksimalnih 15.000 kuna za prekora?enje brzine u naseljenome mjestu i od 500 do 7000 kuna za takve prekršaje na cesti izvan naselja. Voza?u se izri?u i dodatne kazne poput kaznenih bodova i oduzimanja voza?ke dozvole, ali time se u ovome ?lanku ne?emo baviti. Zahvaljuju?i mogu?nosti pla?anja u roku osam dana od pristigle kazne, voza? može pro?i s upola manjom kaznom. Za mnoge s prosje?nim ili ispodprosje?nim primanjima (poput autora ovoga teksta) te kazne su dovoljne da sljede?i put dobro razmisle ho?e li pokušati ponoviti prekršaj. No što je s gra?anima koji ne spadaju u tu kategoriju i nije im problem izdvojiti 500 ili 1000 kuna za malo prekora?enje od 20-ak km/h? Takva kazna na njih sigurno nema isti u?inak.
U drugim zemljama, poput Švicarske, imaju rješenje za taj problem. Ernesto Bertarelli, najbogatiji Švicarac, ?ije se bogatstvo procjenjuje na 15 milijardi švicarskih franaka (oko 12,7 milijardi eura), za prebrzu vožnju u kantonu Vaud dobio je kaznu u iznosu vrtoglavih 310.000 franaka, odnosno otprilike 263.000 eura! Vozio je 88 km/h na cesti gdje je ograni?enje 50 km/h.
Razlog za tako veliku kaznu leži u druga?ijem sustavu ra?unanja kazni. Naime za svakoga voza?a koji dopuštenu brzinu u naseljenome mjestu prekora?i 24 km/h kazna je fiksih 560 eura. Za prekora?enje brzine izme?u 25 i 29 km/h u naseljenome mjestu kazna je 20 dnevnih pla?a, za 30 do 39 km/h, kao u Bertarellijevu slu?aju, kazna se penje na 70 dnevnih pla?a, a za prekora?enje brzine iznad 40 km/h iznosi ?ak 120 dnevnih pla?a.
Sli?an sustav obra?una kazni imaju i Finci. Ondje ?e vam uzeti u obzir mjese?nu pla?u, ali i druge okolnosti kao što su broj osoba u ku?anstvu, zaposlenost, bra?no stanje i sli?no. Tako ?e prijestupnik koji ima mjese?nu pla?u 2000 eura i jedno dijete dobiti kaznu 26 eura, a tko ima pla?u 6000 eura i živi sam dobit ?e kaznu 95 eura.
Usporedimo sada Hrvatsku sa spomenutim zemljama. U Hrvatskoj bi uspješan menadžer s mjese?nom pla?om nekoliko desetaka tisu?a kuna, koji je vozilom u naseljenom mjestu dopuštenu brzinu prekora?io 25 km/h mogao pro?i sa samo 1000 kuna kazne (500 kuna ako plati u roku osam radnih dana), a u Finskoj bi dobio kaznu 20-ak tisu?a kuna, u Švicarskoj bi ona iznosila 20 dnevnih pla?a, odnosno otprilike 82.000 kuna. (izra?uni su informativne prirode i temelje se na podacima od 17. sije?nja.
Za pripadnike srednjeg ekonomskog sloja ta bi kazna bila kudikamo manja. U Finskoj bi tako prekršitelj s pla?om 1000 eura (cca 7500 kuna) mjese?no i s dvoje djece prošao s kaznom 126 eura (cca 930 kuna), a gra?anin Švicarske s istom pla?om dobio bi kaznu oko 6300 kuna.
Velika je naravno razlika izme?u ove tri zemlje glede ekonomske situacije, mentaliteta i stanja u društvu. No uzevši u obzir prirodu kažnjavanja u prometu, a to je da se voza?e koji rade prekršaj (u ovom slu?aju voze prebrzo) kazni tako da taj prekršaj više ne ponove, a ne da se puni državna blagajna i omogu?uje prekršiteljima da sljede?i put paze kako da ih ne uhvate. Cilj je da svi koji se kre?emo u prometu sigurnije živimo i sudjelujemo u njemu. Za ve?inu ljudi zakon u Hrvatskoj dobro funkcionira, ali postoji ša?ica onih za koje sadašnje kazne nisu dovoljne da bi ih se opomenulo, a na sva?iju savjest se ne može ra?unati, kao što smo vidjeli iz Kerumova primjera. Ho?e li u nas ikada zaživjeti sustav kao u naprednijim europskim zemljama? Zasad se možemo samo nadati, a dotada možemo samo paziti na brzinu i uzimati u obzir druge ljude koji sudjeluju u prometu.
Tekst: Lukas Mioši? i Borut ?erneli?
Slike: Instagram, MUP
