Na uspješnim temeljima legendarnog modela 128 nastao je Fiat Ritmo koji je u svoje doba tehnološki i gabaritima bio za korak ispred Volkswagen Golfa, ali mu je reputaciju ozbiljno ugrožavao nekvalitetan ?elik iz SSSR-a.
Predstavljen je u Torinu 1978. godine i odmah je dospio na naslovnice svih respektabilnih medija. Fiat Ritmo donosio je avangardan dizajn, potpisao ga je Sergio Sartorelli, tadašnji šef dizajna Fiata, a koliko je u svom poslu uspio najbolje su prepoznali kupci. Originalan i prepoznatljiv dizajn slijedila je vojska fanova. ?ak i dan danas dileme nema. Ve? letimi?an pogled na karoseriju iz bilo kojeg kuta nedvosmisleno daje do znanja da je to Fiat Ritmo. On je produkt originalnijih, romanti?nijih i boljih vremena, ali o tome detaljnije nekom drugom prilikom.
Uglavnom, premda je krajem 70-ih godina u Europi hatchback format karoserije još uvijek bio pomalo nepoznat pojam, Fiat Ritmo imao je sve klju?ne predispozicije za tržišni uspjeh. Volkswagen Golf predstavljen 1974. godine upravo je postajao hitom pa su se Talijani odlu?ili na zaokret u nomenklaturi. Premda su svi o?ekivali da ?e se novi model zvati 138, u posljednji trenutak izbor je pao na ime Ritmo. Time su dodatno željeli naglasiti kako je spreman ravnopravno se boriti s novim bestsellerom iz Wolfsburga. I dobro su odlu?ili!
Dužinom od 394 cm, širinom od 165 i visinom od 140 cm Fiat Ritmo bio je pošten komad auta. Prostrana unutrašnjost dodatno je naglašena me?uosovinskim razmakom od 245 centimetara, a u usporedbi s Volkswagen Golfom prve generacije, Fiat Ritmo bio je ?ak 23 centimetara duži pa je nudio za dva koplja bolji komfor. Dobar dojam naglašen je prtljažnikom obujma 330 litara, koji se uz preklapanje sjedala mogao pove?ati na 1100 litara. Koncepcija, ali i sve bitne komponente, preuzete iz Fiata 128, bile su snažan adut. Uostalom, postoje ozbiljni razlozi zbog kojih je Fiat 128 osvojio titulu Europskog automobila 1970. godine.
Originalna karoserija nudila je, za ono vrijeme, vrhunsku aerodinamiku pa Fiat Ritmo ima koeficijent otpora zraka od 0,38, što doprinosi performansama. Neovisan ovjes na svim kota?ima i razmjerno nisko težište nudili su odli?nu stabilnost, ko?ni sustav izveden je s diskovima sprijeda i bubnjevima straga pa je donekle bio sklon pregrijavanja prilikom dugotrajne oštre vožnje. Benzinci sa ?etiri cilindra imali su obujam od 1.1 (60 KS), 1.3 (65 KS) i 1.5 (75 KS) litara, a vukli su bolje od njema?kih konkurenata iste snage. Pogon je u svim izvedbama prednji, a mjenja? 4-stupanjski ru?ni (5-stupanjski u najbogatije opremljenoj izvedbi CL) ili 3-stupanjski automatski, koji se nudio uz doplatu.
Za razliku od modela 128, Fiat Ritmo nije uspio osvojiti titulu Europskog automobila godine. Završio je na drugom mjestu, iza Simce-Chrysler Horizon. Na salonu u Ženevi 1980. godine predstavljen je Fiat Ritmo D sa 1.7-litrenim dizelašem sa 55 KS, koji je dolazio isklju?ivo u 5-vratnoj izvedbi karoserije. Premda su kupci bili zadovoljni performansama i štedljivoš?u, Fiat Ritmo D osjetno je unazadio izvrstan dojam stabilnosti benzinskih modela. Masivan dizelaš poremetio raspored mase pa je ?ak 65,5 posto ukupne mase vozila bilo na prednjoj osovini.
Najzanimljivije su ujedno i najsnažnije izvedbe. Fiat Ritmo Super (Superstrada na nekim tržištima) donosio je 14-colne naplatke i osnažene motore pa je 1.3-litreni benzinac razvijao 75 KS, a 1.5-litreni 85 KS, a mjenja? je bio 5-stupanjski ru?ni. Porast snage ostvaren je oštrijim bregastim osovinama, dvostrukim rasplinja?em i novim ispušnim sustavom. No, posebnu pažnju privla?e izvedbe s oznakom TC. U svibnju 1981. godine stigao je Fiat Ritmo 105 TC, s motorom obujma 1585 ccm koji je razvijao 105 KS, a u rujnu iste godine na salonu automobila u Frankfurtu svjetla pozornice je ugledao Fiat Ritmo Abarth 125 TC. On se proizvodio isklju?ivo s volanom na lijevoj strani, a pod haubom je donosio 2-litrenog benzinca sa 125 KS. Vizualno se osjetno isticao od slabije bra?e, ovjes je bio temeljito dora?en, a cijela karoserije dodatno oja?ana. Legendaran logo škorpiona jasno je davao do znanja da se radi o izvedbi Abarth. Do 100 km/h ubrzavao je za 8,7 sekundi, a najve?a brzina iznosila je 190 km/h.
Fiat Rito prve generacije u zasluženu je mirovinu otišao u listopadu 1982. godine. Nasljednik je zadržao isti vizualni identitet uz brojna tehnološka poboljšanja pa je šasija smanjila masu za osjetnih 70 kilograma, ovjes je nudio bolji kompromis stabilnosti i udobnosti, a unutrašnjost je bila tiša i s manje vibracija. Imao je sve potrebno za ravnopravnu bitku s Vokswagen Golfom, Ford Ecortom i Opel Kadettom, no na naplatu je po?eo dolaziti nekvalitetan ?elik iz SSSR-a, sklon koroziji. Facelift druge generacije iz 1985. održao ga je na životu dovoljno dugo do dolaska nasljednika. Fiat Tipo stigao je 1988., a ve? slijede?e osvojio je titulu Europskog automobila godine. Fiat Ritmo u limuzinskoj formi zvao se Regata. Kod nas je bio razmjerno popularan, ali u globalu se ne može mjeriti s izvornikom.
Detaljan ?lanak povodom 30. ro?endana Fiat Tipa pro?itajte na ovom linku.
Kristian Sikavi?ev
