Thomas Midgely (1889. – 1944.), kemi?ar iz SAD-a, stvorio je olovni benzin 1922. na na?in da je u benzin dodao olovni tetraetil (C2H5)4Pb ?ime je omogu?io pove?anje kompresijskog omjera motora. Dotad je kompresijski omjer ve?i od 6:1 predstavljao velik rizik od pojave nekontroliranih eksplozija (detonacija) u trenutku kad klip do?e blizu GMT (gornje mrtve to?ke klipnog mehanizma).
Za pravilno i potpuno izgaranje benzin je potrebno miješati sa zrakom u masenom omjeru 1:14,7, a pove?anjem kompresijskog omjera pove?ava se snaga, uz istodobno smanjenje potrošnje. Dakle, korist je dvostruka, ali po?etkom 20. stolje?a nije bila dostižna sve do uvo?enja olovnog benzina. On je smanjio rizik od pojave detonacija, koje izazivaju lupanje klipova o stjenku cilindra te dugoro?no dovode do havarije motora.
Kad su stru?njaci spoznali da tetraetil šteti zdravlju zamjenu su pokušalo prona?i upotrebom Benzena, koji se koristio u drugoj polovici 80-ih godina. Kad je u pitanju ljudsko zdravlje ni Benzen se nije proslavio, obzirom da njegove pare uzrokuju leukemiju.
Formula 1 prva je zabranila upotrebu olovnog benzina još 1993., do 2000. izba?en je iz upotrebe u cijeloj EU, Hrvatska ga se odrekla 2006., a BIH 2010. Svi vlasnici automobila proizvedenih prije 1990. tako su bili primorani uz pun tank bezolovnog benzina uliti mjericu zamjenskog aditiva.
