Me?unarodna organizacija za pomorski prijevoz (IMO) želi znatno smanjiti emisiju štetnih plinova iz brodova koji troše ogromne koli?ine goriva, a rješenje bi mogao biti smrdljivi ‘zeleni’ amonijak, smatraju danski stru?njaci.
Otprilike 90 posto robe u globalnoj trgovini prevozi se morem, a pomorski prijevoz proizvodi oko dva posto globalne emisije stakleni?kih plinova.
IMO želi prepoloviti emisiju do 2050. godine u usporedbi s razinom iz 2008. godine, što zahtijeva prijelaz na zelenu tehnologiju.
Šef istraživanja i razvoja u danskoj inženjerskoj tvrtki Man Energy Solutions Brian Soerensen kaže za BBC da se istražuje nekoliko vrsta goriva i vjeruje da ?e jedna od mogu?nosti biti amonijak, uz metanol i biogoriva.
Amonijak ima prednost jer ne sadrži ugljik, pa se njegovim izgaranjem u motoru ne stvara uglji?ni dioksid.
Po?etkom 2024. godine Man Energy Solutions planira u brod instalirati motor koji ?e kao pogonsko gorivo koristiti amonijak. Prvi modeli motora mo?i ?e koristiti dvije vrste goriva i uobi?ajeno plinsko ulje.
Iako je energetski manje bogat od današnjih brodskih goriva, teku?i amonijak energetski je guš?i od vodika, ?ijim se izgaranjem tako?er ne stvaraju štetni plinovi.
Amonijak ima i nedostataka – njegovim izgaranjem mogu nastati zaga?uju?i dušikovi oksidi, pa ispuh treba o?istiti. Ujedno je i otrovan, pa zahtijeva pažljivo rukovanje i skladištenje.
Me?utim, sigurnosna pitanja ve? su dobro istražena i prona?eni su odgovori a postoji i lu?ka infrastruktura, kaže Soerensen, ukazuju?i na razvijenu industriju umjetnih gnojiva.
Norveška brodarska tvrtka Eidesvik planira instalirati gorive ?elije s amonijakom u brod do kraja 2023. Kao i baterije, one generiraju struju za pogon motora.
Industrija umjetnih gnojiva godišnje proizvede amonijak u vrijednosti oko 55 milijardi dolara, ali uz veliki utjecaj na okoliš, koji se o?ituje u 1,5-postotnom udjelu u globalnoj emisiji uglji?nog dioksida. Gnojiva tako?er mogu ugroziti kvalitetu vode i zraka.
Za proizvodnju amonijaka potrebni su duši?ni i plinovi s vodikom. Vodik se pak u brojnim slu?ajevima izlu?uje iz prirodnog plina, metana. U procesu se osloba?a ugljik, što zahtijeva puno energije.
Ipak, pojavljuju se i nove, ?iš?e metode proizvodnje amonijaka. Tako proizvodnja ‘plavog’ amonijaka uklju?uje hvatanje i skladištenje ugljika, dok obe?avaju?i ‘zeleni’ amonijak u potpunosti eliminira upotrebu fosilnih goriva.
No, pomorski prijevoz mogao bi se suo?iti s drugim preprekama. Izvješ?e Globalnog pomorskog foruma sugerira da bi za postizanje IMO-vog cilja do 2050. prijelazom prvenstveno na gorivo od ‘zelenog’ amonijaka trebalo više od tisu?u milijardi dolara ulaganja.
Doktor Tristan Smith, jedan od autora izvješ?a, kaže da je to mogu?e. Kako se budu smanjivali troškovi proizvodnje struje i tehnologija vezanih za obnovljive izvore energije, ‘zeleni’ amonijak bit ?e sve konkurentniji, kaže Smith.
“Do kraja 2020-ih, možda do sredine 2030-ih, cijene ?e biti relativno niske, premda još uvijek više od cijena nafte”, rekao je Smith.
Soerensen iz danske inženjerske tvrtke smatra da ?e vlade morati prisko?iti u pomo? kako bi pomogle u prijelazu na novo, ?iš?e gorivo.
“Morat ?e uvesti porez na emisiju štetnih plinova”, zaklju?uje.
HINA
