Šaškin i Bitterman završili su Dakar na 35. mjestu, a 4. mjesto ili drvenu medalju osvojili su u UTV Open klasi, a ?ileanski Hrvat Boris Garafuli? je osmi ukupno.
Bog je Šaškin, a na podiju Toyota, Mini, Peugeot, ili Nasser Al-Attiyah, Nani Roma i Sebastien Loeb na prvom, drugom i tre?em mjestu. Šaškin i Bitterman završili su Dakar na 35. mjestu, a 4. mjesto ili drvenu medalju osvojili su u UTV Open klasi. ?ileanski Hrvat Boris Garafuli? dovezao se do svog najboljeg plasmana u devetom nastupu na najtežem reliju na svijetu. Ovaj bogati vlasnik ?ileanskih rudnika koji vozi kao tvorni?ki pilot Minija završio je na 8. mjestu. Kod motociklista pobijedio je Australac Toby Price na KTM-u, a me?u kamiondžijama opet je bio najbolji Eduard Nikolaev u nenadmašnom ruskom Kamazu.
“I konje ubijaju zar ne”, ?uveni je film Sydney Polaka koji je maestralno ekranizirao borbu izdržljivosti plesnih parova koji se u maratonskom natjecanju bore za pobjedu u vrijeme Velike depresije tridesetih godina prošlog stolje?a. Gotovo punih 90 godina nakon što je književnik Horace McCoy istraživao granice odanosti i izdržljivosti po ?emu je film u kojem je glavna junakinja Jane Fonda postala simbol Hollywooda tako su po istoj recepturi postupili i organizatori najtežeg relija na svijetu. Pariz – Dakar ili posljednje desetlje?e i pol samo Dakar upravo nosi u sebi sve one poruke koje je na impresivan na?in napisao McCoy, a režirao Pollack. Dakar 2019., koji se po prvi put odvijao u samo jednoj zemlji i to u samo 10, ali ekstremno teških etapa bio je suvremena verzija filmske pri?e u kojoj parovi postepeno odustaju, u kojoj ostaju samo najžilaviji i najbolji, u kojoj se pada s nogu od izmorenosti. Danijel Šaškin, Istrijan i samo takva Hrvatina “plesao” je na ?etiri kota?a po užarenom pijesku i šiljatom peruanskom kamenju dva tjedna. Prevalio je svih 5000 kilometara s partnerom Sašom Bittermanom i nakon brojnih drama domogao se onoga o ?emu gotovo da sanja svaki zaljubljenik u automobilizam.
Bez obzira na to što je Danijel savršen relijaš, jedan od najboljih kojeg smo ikad imali, malo je tko nade polagao u njega. Tim prije jer je nagao, žestok na gasu i surov ne samo prema vozilu, ve? i prema onima koji ga prate. No to je bila samo zabluda onih koji ga ne poznaju dobro, jer upravo je Dakar potvrdio njegove nevjerojatne kvalitete. I to ne samo voza?ke, ve? i ljudske. Treba ostati na nogama u ludu utakmicu gdje morate spojiti voza?ke sposobnosti, tehni?ka znanja s ljudskim vrlinama. I sve to de?ki iz Cro Dakar Teama su dokazali. Zahvaljuju?i i Darku Peljhanu, inženjeru iz slovenske Idrije te Portugalcu Bruni. Oni su im održavali Can Am na životu, šarafili ga na onaj na?in na koji kirurzi u?inkovito vra?aju u život ve? otpisane. Njih dvojica dobri su huh Cro Dakar Teama, a kad znate da je Bruno bio taj koji je trebao voziti Can Am i kad znate da je morao odustati jer nije mogao skupiti dovoljno novca za tu “slatku” avanturu, onda je to za?in koji je dodatno oplemenio ovu neobi?nu hrvatsko-slovensku i portugalsku družinu. Mogao je Bruno kao pla?i ma?ak ostati kod ku?e, no on bi sve dao samo da bude na Dakaru, kao bilo što. Tako se i dogodilo nevjerojatno ?udo, da ovaj vrsni voza? i mehani?ar koji je trebao biti u prvom planu, osvanuo u Šaškinovoj “garaži”. Dao je sebe samo da svi oni uspiju i ostanu na nogama i kota?ima do ciljne ravnine. Divna je to pri?a u kojoj pobje?uju svi oni koji završe, a me?u automobilistima utrku je završilo njih 56.
Što tek re?i za Marina Fr?ka koji je cilju logistiku odradio i to ni manje ni više nego iz Zagreba i to virtualno, zahvaljuju?i manje internetu, a više umješnoš?u. Ima on utakmica iza sebe, jer ?etiri je puta bio sudionik Dakra. Za razliku od Brune on se nije ni domogao Perua, jer moralo se štedjeti na svakoj kuni samo da bi projekt Bitterman/Šaškin uspio. Malo je tko našoj posadi vjerovao kad su se potiho pripremali prošle godine za Dakar, ni mediji im baš nisu bili skloni, no oni su i to prevrnuli naglava?ke i krovirali baš kao što su to u zadnjoj etapi uradili s Can Am-om. Osvojili su svojim vještinama, a ponajviše solidarnoš?u, nesebi?noš?u i fer borbi srca cijele Hrvatske. Dakar je odista puno više od obi?ne utrke. Pravi junaci ovdje isplivaju na površinu, a Šaškin, Bitteraman, Peljhan i Bruno izronili su iz tamnih dubina baš kao i lopta koju pokušavate zadržati na dnu mora. Naprosto, ono što vrijedi kad tad isko?i i zato je i valjalo ispri?ati i takvu, pomalo neobi?no automobilisti?ko-sportsku romansiranu pri?u.
Prvi je ciljnom ravninom prošao Katarac Nasser Al-Attiyah sa suvoza?em, Francuzom Matthieuom Baumelom i bio je brži 46,42 minute od Španjolca Nani Rome koji je sa sunarodnjakom Alex Haro Bravom bio uspješniji od Francuza Sebastien Loeba, višestrukog svjetskog prvaka u WRC-u. Bila je to bitka u kojoj su voza?i Peugeota, a jednako tako i Minija forsirali i pobje?ivali u ve?ini etapa, no na kraju su morali priznati prevlast Toyote koju je staloženo i s najmanje ekscesa vozio Nasser Al- Attiyah. Me?u prvih 10 ugurala se još jedna Toyota i jedan Ford te kvartet Minija. Na osmom mjestu završio je Boris Garafuli?, ?ileanac hrvatskih korijena koji je za pobjednikom zakasnio 7,57 minuta.
Dakar je puno više od automobilizma, iznad je i sporta, to je natjecanje u kojem valja prije svega preživjeti i sti?i na cilj i pri tome ostati ?ovjek. Upravo titula fair playa i zalog nesebi?nosti isturio je u prvi plan i naše junake, Bittermana i Šaškina, koji nikad cilja ne bi vidjeli da nisu imali sjajne momke do sebe. Mehani?ari, Slovenac Darko Peljhan i Portugalac Bruno ?inili su ?arolije i “krepanog konja” svaki put vratili u život. Da se hrvatska posada na zadnjem brzincu nije krovirala završila bi i na podiju. Tre?e mjesto u UTV open kategoriji umalo im je promaklo.
