Stvar je samog suda ho?e li prihvatiti snimku i propisa na koji na?in ?e cijeniti tu snimku. Svaki slu?aj gleda se zasebno, moraju se utvrditi sve ?injenice i okolnosti kako je došlo do prekršaja.
Posljednjih nekoliko godina sve više automobila ima ugra?ene kamere koje snimaju promet ispred voza?a. Na?elno, svi koji postavljaju takve kamere u?inili su to prvenstveno kako bi zaštitili sebe, odnosno da u slu?aju bilo kakvog incidenta, nezgode ili nesre?e imaju snimljeno što se zapravo dogodilo. Do 25. svibnja prošle godine ništa, po tom pitanju, zapravo nije bilo sporno, a onda je na snagu stupila Op?a uredba o zaštiti osobnih podataka, takozvani GDPR, i sve se – izokrenulo. Sad je upitno, naime, jesu li takve snimke zakonite i što sve famozna Uredba povla?i sa sobom.
– Ono što je bitno re?i je da u trenutku dok je ta obrada, odnosno to snimanje, isklju?ivo u nekakvim privatnim sferama, za ku?nu uporabu, onda nema problema, jer nema prekršaja i nema elemenata kaznenog djela, kao ni osnove da bi se u bilo kojem smislu primjenjivala Op?a uredba o zaštiti osobnih podataka – govori nam Snježana Ton?i?, mag. iur., samostalni stru?ni suradnik za pravne poslove u HAK-u.
Dodaje kako u Hrvatskoj ne postoji ni jedan propis koji bi eksplicitno govorio o kamerama u vozilima. Iz posebnih propisa proizlazi namjera zakonodavca da ograni?i/zabrani snimanje, odnosno fotografiranje. Primjerice, Pravilnik o obavljanju poslova nadzora državne granice propisuje kako na podru?ju grani?nog prijelaza nije dopušteno neovlašteno fotografiranje i snimanje. Tako?er, Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuje prekršaj za kršenje naredbe o zabrani pristupa ili zadržavanja, fotografiranja ili skiciranja na odre?enome mjestu.
– Nastavno na navedeno, Zakon o sigurnosti prometa na cestama propisuje kako voza? vozila tijekom vožnje ne smije upotrebljavati mobitel niti druge ure?aje na na?in koji bi umanjio mogu?nost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom. Dakle, to bi bili primjeri ograni?enja – kaže Snježana Ton?i?.
Privola za snimanje ako snimamo baš konkretnu osobu
Iako se, nastavlja Snježana Ton?i?, na toj snimci mogu na?i kolateralni sadržaji, poput drugih osoba ili se vide registracijske tablice drugih vozila, koje su identifikatori osobnih podataka, sve dok se ta snimka ne dijeli s drugima, onda zapravo nema nikakve osnove da bi autor snimke bio u prekršaju.
– Tek ako se osoba koja se nalazi na snimci, iako prema njoj nije bilo namjere snimanja, primjerice gra?anin koji se na?e na nekoj snimci/fotografiji na?injenoj na primjerice autoputu, izdvoji s namjerom i elementima izdvojenosti od okoline tog mjesta i vremena u neku zasebnu cjelinu i da je identificiramo, ali ne kao dio doga?anja i okolnosti na nekom prostoru kao dio mase ili sli?no, odnosno da je prikazano da smo imali namjeru snimati baš tu osobu, tu ve? govorimo o situaciji u kojoj bi se možda trebala tražiti privola za snimanje, daljnju obradu, odnosno objavljivanje, jer nejasni su kako pravni temelj, tako i svrha – navodi Snježana Ton?i?.
No što u slu?aju kad je voza? snimio drugog voza?a u nekom prekršaju ili da je skrivio nesre?u u kojoj je potom sudjelovao i sam vlasnik kamere.
– Ako je vlasnik snimke ošte?enik, on može kao ovlašteni tužitelj podnijeti optužni prijedlog temeljem Prekršajnog zakona nadležnom Prekršajnom sudu. Policijski službenici su ga dužni i upozoriti ako smatraju da u nekom konkretnom slu?aju nema zakonskih uvjeta za pokretanje prekršajnog postupka. ?lanak 113. Prekršajnog zakona jasno definira i propisuje odredbe o ošte?eniku kao ovlaštenom tužitelju – navodi Snježana Ton?i?.
– S optužnim prijedlogom ošte?enika pokre?e se prekršajni postupak, a prema odredbama ?lanka 157. Prekršajnog zakona, taj prekršajni postupak zapo?inje otvaranjem glavne rasprave – navodi samostalna stru?na suradnica za pravne poslove Sektora ?lanstva HAK-a. Tako?er, dodaje, odredbom sadržanom u Pravilniku o na?inu postupanja policijskih službenika u obavljanju poslova nadzora i upravljanja prometom na cestama, kad se policiji predaje takva snimka, ona izdaje potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta.
Svaki slu?aj gleda se zasebno
No je li ta snimka dokaz na sudu?
– Bila bih tu jako oprezna. Stvar je to samog suda i propisa na koji na?in ?e cijeniti tu snimku. Uvjerena sam da se svaki slu?aj gleda zasebno, moraju se utvrditi sve ?injenice i okolnosti kako je došlo do prekršaja, sve se gleda kao jedan paket – kako je došlo do toga, kakva je ta snimka, što je snimljeno, gdje je snimljeno… Konkretno, prvenstveno je potrebna detaljna analiza, a obvezno je i vješta?enje da se vidi radi li se o autenti?noj snimci ili ne, te je onda na sucu da odredi na koji na?in ?e cijeniti dokaznu snagu svake snimke – navodi sugovornica.
No sad se postavlja i pitanje što je sa snimkama nesre?a i prometnih prekršaja koje ljudi objavljuju na društvenim mrežama, YouTubeu… Može li se zapravo te ljude tužiti?
– Treba biti oprezan s bilo kakvim snimkama, ja ih se osobno ne bih usudila objavljivati. Radi se o izrazito skliskom terenu. Moramo biti svjesni da je to snimljeno na javnoj površini, gdje je snimanje, ako nema znaka zabrane – dopušteno. Definitivno bi, po mojemu mišljenju, registarska tablica i lice mogli biti identifikator u smislu Op?e uredbe o zaštiti podataka te bi se mogli pojaviti uvjeti i okolnosti koji predstavljaju kršenje GDPR-a, odnosno obrade osobnih podataka bez privole. Sama uredba regulira da su osobni podaci svi oni koji se odnose na pojedinca ?iji je identitet utvr?en ili može biti utvr?en. Ako nije utvr?en, može se utvrditi izravno ili neizravno uz pomo? identifikatora. Jako je velik i širok spektar što je to osobni podatak i identifikator po kojem možemo biti identificirani. I sad se dovodimo u situaciju da imamo snimljenog voza?a koji treba biti kažnjen jer radi ono što ne smije i ugrožava druge ljude u prometu, a s druge strane u isto vrijeme su njegova prava povrije?ena jer su objavljeni njegovi osobni podaci te on ima puno pravo tražiti naknadu štete i odgovornost od osobe koja ga je snimila, odnosno podnijeti Agenciji za zaštitu podataka zahtjev za zaštitu prava – navodi Snježana Ton?i?.
Za sva pitanja klju?na adresa je Agencija za zaštitu osobnih podataka
A što ako je netko vas snimio i to objavio bez vaše privole?
Za sva pitanja klju?na adresa je Agencija za zaštitu osobnih podataka sa sjedištem u Zagrebu. Ona je temeljem Zakona o provedbi Op?e uredbe o zaštiti podataka nadzorno tijelo za provo?enje i reguliranje GDPR-a. Agencija je neovisno i samostalno tijelo koje izravno za svoj rad odgovara Hrvatskom saboru, a spomenutim Zakonom su definirane koje su to ovlasti agencije. Osim utvr?enih ovlasti, Agencija obavlja i poslove propisane posebnim zakonom, ima pravo sudjelovanja u kaznenim, prekršajnim, upravnim i sudskim postupcima, odnosno pokretanje istih kad je to posebnim zakonom propisano, a zbog povrede Op?e uredbe o zaštiti osobnih podataka, ali i samog zakona… Dakle, tko se osjeti zakinutim, može se obratiti Agenciji temeljem ?lanka 34. Zakona o provedbi Op?e uredbe o zaštiti podataka, koja na njegov razumljiv i potpun zahtjev za utvr?ivanje povrede prava nadzire provo?enje zaštite osobnih podatka. ?ak i u smislu informativnog upita i bilo kakvih drugih informacija u vezi zaštite podataka, odnosno za sve što je sadržajno povezano s njihovim ovlastima i nadležnostima, Agencija je potpora u dilemama oko i u vezi zaštitite osobnih podataka.
– Ono što bih istaknula jest da zaštita osobnih podataka nije apsolutno pravo, nego je uvijek treba balansirati s drugim pravima. Zna?i, ne možemo o?ekivati da nam je pod okriljem GDPR-a sve dopušteno sakriti, odnosno otkriti. Zaštita nije apsolutna i uvijek treba balansirati sve što radimo. Kad snimamo i fotografiramo, potrebno je gledati svrhu i namjeru, odnosno kakav je pravni temelj i je li ta svrha zakonita – navodi Snježana Ton?i?.
No što je zakonita obrada podataka? Kako znamo da je nešto zakonito?
– Uredba propisuje da je obrada osobnih podataka zakonita samo ako je ispunjen najmanje jedan od sljede?ih uvjeta: da je ispitanik prvenstveno dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili u više posebnih svrha, da je obrada podataka nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na njegov zahtjev, a prije sklapanja ugovora, da je obrada nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade podataka, da je obrada nužna kako bi se zaštitili interesi ispitanika i drugih osoba, da je obrada nužna za izvršavanje zada?a javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, da je obrada nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja, odnosno tre?ih strana, s navedenim iznimkama, u slu?aju ako su od tih interesa ja?i interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika, osobito ako je ispitanik dijete. Ovaj potonji uvjet se ne odnosi na obradu koju provodi tijelo javne vlasti pri izvršenju svojih ovlasti – navodi Snježana Ton?i? i dodaje kako bi ipak trebalo dodatno poraditi na traženim privolama.
– Danas te privole nisu baš najispravnije. Moje mišljenje je da su uglavnom još previše op?enite. Privolu uz, naravno, dobrovoljnost obvezno karakteriziraju posebnost, preciznost, ciljanost, informiranost i nedvosmislenost iskaza želje pristanka za obradu osobnih podataka za konkretnu osobu. Potrebno je pripaziti kako se ne bi upalo u zamku dobrovoljnosti, na na?in da nema dobrovoljnosti ako ispitanik nema stvarnog izbora i mogu?nosti odbijanja ili naknadnog povla?enja privole bez negativne posljedice. Takve bi privole trebale biti – zaklju?uje Snježana Ton?i?, mag. iur., samostalni stru?ni suradnik za pravne poslove Sektora ?lanstva HAK-a.
Izvor: HAK
