Ho?ete li uspjeti sa zahtjevom za naknadu štete ovisi ne samo o tome da prona?ete, primjerice vlasnika stabla koje vam je palo na vozilo, odnosno vlasnika stabla s kojeg vam je grana oštetila vozilo, ve? i od stanja stabla tj. grane.
Zna se da vjetar nosi sve pred sobom. Nešto od toga zna završiti i na krovu ili nekom drugom dijelu vozila. Kad nazovete odgovorne ili one kojima smatrate odgovornima (to su u pravilu vlasnici „stvari“ koja vam je oštetila vozilo ili subjekti koji su zaduženi za održavanje te „stvari“), naj?eš?e oni posežu za frazom viša sila. ?esto pada s krova, crijep, lim! Zgrade su u pravilu osigurane za štete od takvih lete?ih stvari. Javite se upraviteljima zgrade. Lome se grane ?upaju se drve?a, a kad kona?no na?ete vlasnika stabla, on zna nemo?no raširiti ruke. Nije se tu ništa moglo! Viša sila! Ma da li je tome baš tako?
Vrhovni sud Republike Hrvatske davno je zauzeo stajalište kako olujna bura na odre?enim podru?jima ne može biti smatrana višom silom! Zašto? Zato jer se svako malo pojavi! Jer je u?estala. Stoga kad vam se netko javi s frazom da vam ne može pomo?i jer je olujna bura viša sila, a rije? je o podru?ju gdje olujna bura redovito radi nered. Pozovite se na stajalište Vrhovnog suda.
Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 1738/97 od 8. ožujka 2000. zauzeo je stav da: „salonitna cijev ostavljena na nezašti?enom krovištu predstavlja opasnu stvar, pa za štetu nastalu padom cijevi (na automobil) odgovara njezin imalac. S obzirom na utvr?enje nižestupanjskih sudova da je do ošte?enja tužitelji?ina vozila došlo padom salonitne cijevi s krovišta objekta tužene, koja cijev a obzirom na svoje dimenzije te položaj (cijev dužine cca 1 m, promjera 12 cm bila ostavljena na nezašti?enom krovištu ?etverokatnice, te se uslijed snažnih udara olujne bure otkotrljala i pala s krova) predstavlja opasnu stvar za koju tužena kao njen imalac (?l. 174. Zakona o obveznim odnosima Narodne novine, broj br. 53/91, 91/92, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) odgovara po na?elu objektivne odgovornosti (?l. 154. st. 2. ZOO), pa kako u konkretnom slu?aju nema elemenata za njenu ekskulpaciju u smislu odredbe ?l. 177. st. 1. ZOO, to su pravilno utvrdili da tužena odgovara za štetu tužiteljici. Naime, olujna bura na podru?ju Š. je u?estala pojava koja je izvjesna i predvidiva, pa se ne može smatrati višom silom. S druge pak strane tužena ni?im nije dokazala da bi tužitelji?ino vozilo bilo parkirano na nedopuštenom mjestu, odnosno da salonitna cijev koja je oštetila tužitelji?in automobil nije pala s krova objekta tužene.”
Ne?ete vjerovati za ishod zahtjeva za naknadom štete ponekad su potrebna i znanja iz biologije i botanike! Ne bilo kakva znanja, ne ona skupljena onako usput tijekom života. Znanja pravih eksperata, vještaka se traže! Ho?ete li uspjeti sa zahtjevom za naknadu štete ovisi ne samo o tome da prona?ete, primjerice vlasnika stabla koje vam je palo na vozilo, odnosno vlasnika stabla s kojeg vam je grana oštetila vozilo, ve? i od „zdravstvenog stanja“ stabla tj. grane, odnosno oblikovanja njegove krošnje! ?ini vam se suludo, ali sudska praksa kaže da je upravo u tome kvaka.
Zašto? Zato jer „osoba koja održava drvored na javnoj površini, ne odgovara za štetu nastalu na automobilu parkiranom ispod stabla s kojeg je pala zdrava grana uslijed vremenske nepogode (jaki olujni vjetar), jer pad grane nije posljedica neodržavanja drvoreda“. Je li grana stabla bila zdrava ili bolesna bilo je odlu?no za citiran stav iz odluke Županijskog suda u Bjelovaru, Gž-2180/05-2 od 26. sije?nja 2006. Naime, sud je utvrdio da „do štete na vozilu osiguranika tužitelja nije došlo zbog pada trule ili suhe grane, ve? zbog pada potpuno zdrave grane koju je otkinuo jak olujni vjetar, pa da šteta nije u uzro?noposljedi?noj vezi s tuženikovom obvezom održavanja drvoreda na javnoj površini kojom on gospodari i o kojoj vodi brigu“.
S druge strane, ako vam se posre?i da je grana s vašeg automobila oboljela, da ju je napala primjerice sme?a trulež, uspjeh s odštetnim zahtjevom je gotovo zagarantiran! Tako je Županijski sud u Bjelovaru u odluci Gž-3596/13-2 od 20. velja?e 2015. odlu?io da „pravna osoba koja skrbi o održavanju javne ceste odgovara za štetu nastalu padom na kolnik ceste odlomljene trule grane sa stabla koje se nalazi izvan cestovnog zemljišnog pojasa (4,7 metara od ruba kolnika), ali ?ija se krošnja nadvija iznad tog pojasa i iznad kolnika ceste“. Bilo je naime, utvr?eno u tom postupku da „da se grana zahva?ena sme?om truleži koja dovodi do lomljivosti drveta nalazila dijelom iznad desnog ruba kolnika i dijelom iznad zemljišnog pojasa kao sastavnog dijela ceste, da je sme?a trulež na toj grani bila vidljiva golim okom, te da je tuženik u smislu odredbe ?l. 53. Pravilnika bio ovlašten i dužan posje?i tu granu koja je kao dio krošnje stabla lipe ulazila u gabarit ceste i zbog sme?om truleži uvjetovanom opasnoš?u loma i pada na cestu ugrožavala sigurnost prometa, njegov propust da posije?e i ukloni takvu granu predstavlja takvu nepažnju koja rezultira njegovom odgovornoš?u po osnovi krivnje“.
Upravo na tom tragu je i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske: „Stablo javora ?ija se grana odlomila ve? pri jakom vjetru, zbog bolesti u rastu stabla na spoju grane s deblom, opasna je stvar“. Taj je sud naime takvo stajalište zauzeo u predmetu Rev 535/09-2 od 15. lipnja 2011., budu?i je u postupku utvr?eno kako je „u razdoblju od 8,50 do 16,15 puhao jak vjetar, s time da je olujni vjetar ja?ine 8 bofora puhao u razdoblju od 10,25 do 10,35 sati, a štetni doga?aj je uslijedio u 11,50 sati, dakle sat i 15 minuta nakon prestanka olujnog vjetra“.
Izvor: HAK
