Koliko god nas proizvo?a?i automobila bombardirali informacijama o samovoze?im mogu?nostima ?injenica jest da nismo spremni prepustiti volan u ruke ra?unala.
Teorija zvu?i super, dovoljno je samo unijeti željenu destinaciju i automobil ?e Vas sam odvesti do cilja, ali praksa ne funkcionira na taj na?in, jer je voza? još uvijek mora biti nadzorni organ. Mla?im generacijama ideja je bliža nego starijim, koji zapravo ne znaju što bi radili tijekom vožnje ako bi im budu?nost oduzela volan, papu?ice, mjenja? – OK po pitanju mjenja?a su ve? fleksibilniji
No, krenimo od po?etka… Samovoze?i automobil, odnosno autonomno vozilo, zapravo je robotizirano vozilo koje je u mogu?nosti putovati potpuno samostalno, bez ikakve intervencije voza?a. Pritom putuje izme?u dvije to?ke, isklju?ivo po prometnoj infrastrukturi i poštuju?i sve prometne propise. No, za potpuno sigurno putovanje, a pogotovo ispunjenje tzv. Vizije 0, koja svodi broj smrtno stradalih osoba na prometnicama na nulu, pro?i ?e još dosta vremena. No, jednog dana kad dosegnemo tu razinu bit ?e to golem napredak za cijeli svijet. Naime, prema podacima UN-a svake godine u prometnim nesre?ama pogine više od 1,25 milijuna sudionika u prometu, a brojna istraživanja dokazala su kako se ?ak 90 posto svih prometnih nesre?a može pripisati ljudskoj pogrešci. Dakle, u teoriji je samovoze?i automobil bezgrešan, ali u praksi još i nije.
Klju?an problem je taj što današnje prometnice nisu opremljene posebnim senzorima ili komunikacijskim ure?ajima pa se samovoze?i automobil može oslanjati samo na vlastita osjetila. Samovoze?a vozila su u pravilu povezana na Internet, koriste neke od platformi u oblaku, putem kojih im se dostavljaju informacije dobivene iz drugih vozila, nekih drugih sustava ili prometne infrastrukture, odnosno putem kojih im se dostavljaju digitalne karte.
Naravno, za obradu tih podataka potrebno je iznimno snažno ra?unalo. Ponajbolji primjer tog ra?unala jest Nvidia Drive PX, koja omogu?ava ?ak 320 trilijuna operacija po sekundi (TOPS), što zna?i da istovremeno može obraditi podatke sa tri lidara, sa 12 kamera, sa radara i ostalih istovremeno i to u stvarnom vremenu… Usporedbe radi, radi se o snazi koja je ekvivalent ra?unalnoj snazi 150 suvremenih osobnih ra?unala. Ukoliko u bilo kojem trenutku do?e do problema sa sustavom upravljanja, primjerice, prilikom iznimno guste snježne oluje, kada senzori mogu biti zaslijepljeni, ili u slu?aju kada do?e do kvara nekog od podsustava, automobil ima rutinu kojom se sigurno zaustavlja na prvom mjestu gdje je to mogu?e.
Razvoj samovoze?ih vozila u velikoj je mjeri bio vezan i za razvoj vojne industrije. Odnosno, bolje re?eno, razvoj samovoze?ih tehnologija prvo je planiran za vojne namjene, a tek tada za primjenu u civilne svrhe. DARPA je skra?enica od Defense Advanced Research Projects Agency, a rije? je o najeminentnijoj istraživa?koj organizaciji Ministarstva obrane, odnosno, o znanstveno istraživa?kom centru koji razvija napredne tehnologije za ameri?ku vojsku. DARPA je smislila koncept natjecanja u proizvodnji sustava za samovoze?a vozila, a ?ija je svrha bila pozvati ?lanove istraživa?kih institucija da prijave svoje samovoze?e vozilo na natjecanje. Istraživa?ke organizacije, uglavnom vezane za eminentne znanstvene organizacije i fakultete širom svijeta, tako su mogli prijaviti svoje vozilo, a ukoliko bi ono pobijedilo, mogli su se nadati nov?anoj nagradi od milijun dolara u gotovini (poslije je pove?ana na 2 milijuna), ali i ne?em puno unosnijem: ugovoru s ameri?kom vojskom.
Premda brojne kompanije ulažu golema sredstva u razvoj samovoze?ih mogu?nosti automobila, trenuta?no se dosegla tek tre?a razina samovožnje pa je voza? u automobilu i dalje nužan za volanom, kako bi u svakom trenutku mogao preuzeti kontrolu. Pro?i ?e još dugo vremena do trenutka kad ?emo mo?i opušteno drijemati. Ali, u kona?nici trebamo si i postaviti pitanje – želimo li to uistinu? Želimo li kupiti automobil koji zapravo ne?emo voziti, nego biti voženi u njemu?
