Za tempirane bombe na cestama bi bilo važno, osim visoke nov?ane i zatvorske kazne, osmisliti odre?ene intervencije, odnosno djelovati na promjenu ponašanja uvo?enjem psihosocijalnog tretmana ili nekog drugog programa prevencije.
Stupanjem novog Zakona o sigurnosti prometa na cestama kazne su se drasti?no pove?ale i u zadnjih nekoliko mjeseci vidjeli smo brojne primjere o izre?enim ‘masnim’ kaznama, od kojih neke i prelaze 20.000 kuna. Iako su novi zakon i fiksne kamere smanjile broj poginulih na cestama, ipak sablažnjava podatak o kojim je prekršiteljima naj?eš?e rije?. Naime, uglavnom je rije? o ponavlja?ima kojima je kršenje prometnih propisa prakti?ki svakodnevica. ?ini se kao da za njih nema kazne koja bi im bila dovoljna, jer nakon svega što su prošli za volanom i koju god kaznu dobili, oni opet sjedaju za volan i opet rade prekršaje zbog kojih ugrožavaju druge u prometu. Nažalost, nisu bile rijetke situacije u kojima su izgubljeni nevini životi upravo zbog takvih recidivista.
Što je u njihovoj psihi, što ih to stalno tjera da ponavljaju prekršaje, te zašto ih nov?ane i zatvorske kazne ne odvra?aju od toga? Može li se njima uop?e pomo?i i kako? Kako bismo pokušali dobiti odgovore na ova pitanja razgovarali smo s mr. sc. Ljiljanom Mikuš, dopredsjednicom Hrvatskog psihološkog društva, u kojem je i pro?elnica Sekcije za psihologiju prometa.
– Sigurno ponašanje u prometu pokazatelj je zrelosti i prilago?enosti osobe, a takvo je ponašanje prije svega osobna obaveza i odgovornost. Sigurno ponašanje u prometu se u?i, navike i vještine sigurnog ponašanja u prometu stje?u se od najranije životne dobi, djeca to u?e promatranjem i usvajanjem onoga što rade roditelji i druge odrasle osobe. U odrasloj dobi zna?ajnu ulogu u osposobljavanju za sigurnu vožnju imaju autoškole, te op?enito stjecanje iskustava tijekom vožnje i sudjelovanja u prometu. Nažalost, ne postižu sve odrasle osobe psihosocijalnu, kognitivnu i emocionalnu zrelost koja zna?i i preuzimanje odgovornosti za svoje postupke i ponašanje – govori za HAK Reviju Ljiljana Mikuš.
Dodaje kako su istraživanja u psihologiji pokazala da su prometnim prekršajima i posljedi?no prometnim nesre?ama sklonije osobe koje su agresivnije, izrazito ekstrovertirane osobe, one koje slabije kontroliraju ljutnju i neprijateljstvo, imaju poteško?a s priznavanjem autoriteta, osobe sklone preuzimanju rizika, ali i osobe koje su sklone stjecanju novih iskustava. Tako?er, rizi?nijem ponašanju u vožnji skloniji su muškarci.
– Analiza strukture povezanosti osobina li?nosti i ponašanja u vožnji pokazuje da impulzivnost i agresivnost kao trajne i relativno stabilne osobine li?nosti utje?u i na ponašanje u vožnji – visoko agresivne i impulzivne osobe oblikuju stil vožnje kojim dominira traženje uzbu?enja u vožnji, nestrpljivost, razdražljivost, ljutnja, natjecateljsko ponašanje, sklonost rizi?nim postupcima, ignoriranje tu?ih potreba… Osobe koje nisu sklone pridržavanju socijalnih normi, kojima nije važno kakav ?e utisak ostaviti na druge, posebno ako su neprijateljski raspoložene, razdražljive, negativnog stava prema drugim sudionicima u prometu, naro?ito onima za koje misle da loše voze i usporavaju promet, tako?er mogu biti agresivne u vožnji – navodi Mikuš.
Istraživanja su pokazala da kod voza?a koji ponavljaju vožnju pod utjecajem alkohola, bez obzira na sankcije, dominiraju dva tipa li?nosti. Prvi tip karakteriziraju visoka depresivnost i ogor?enost uz nisku emocionalnu osjetljivost, a drugi tip karakteriziraju visoka agresivnost, impulzivno traženje uzbu?enja, iritabilnost i neprijateljstvo.
– U populaciji postoji odre?eni postotak ljudi na koje ni najstrože nov?ane i zatvorske kazne nemaju nikakav utjecaj. Može se raditi o ljudima ?ija je struktura li?nosti takva da dominiraju agresivnost i impulzivnost, o osobama koje ne poštuju društvena niti bilo kakva druga pravila. Zbog nepostojanja empatije, odnosno brige i suosje?anja za druge ljude, intelektualne onesposobljenosti, ovisnosti o alkoholu ili drogama, zatim psihosocijalno nezrelim osobama, psihopatski strukturirane li?nosti, ne postoji jedinstveni ‘psihoprofil’ ponavlja?a prometnih prekršaja – kaže Mikuš.
Me?utim, napominje Mikuš, kažnjavanje op?enito nije dobar na?in za postizanje promjene ponašanja.
– Prema biheviorizmu, teoriji koja nastoji objasniti ljudsko ponašanje, a nastala je na po?etku 20. stolje?a, uzrok teško?ama i neprilago?enom ponašanju nalazi se u nau?enim lošim reakcijama na odre?ene situacije. Nagra?ivanjem i kažnjavanjem odre?enih reakcija može se ste?i ili napustiti odre?eni oblik ponašanja. Vjerovanje u sustav nagrade i kazne je vrlo rašireno – to je bio jedan od osnovnih na?ina u?enja kad smo bili djeca. Poznato je iz iskustva, ali i brojna istraživanja su pokazala da su pozitivni poticaji, odnosno nagra?ivanje poželjnog ponašanja efikasniji od kažnjavanja nepoželjnog ponašanja – navodi Mikuš.
Dodaje kako se odgovorno i savjesno ponašanje prema sebi i prema drugim osobama usvaja socijalnim u?enjem koje po?inje od najranijeg djetinjstva. Obitelj je prvo mjesto u kojemu se oblikuju vrijednosti, stavovi, kontrola emocija i ponašanja, u mnogim aspektima života, pa tako i u ponašanju u prometu. Mikuš smatra da je zbog toga važno da pozitivni stavovi i vrijednosti koji se odnose na promet, ali naravno i na brojne druge aspekte života, budu sustavno izgra?ivani od najranije dobi, tijekom školovanja pa do stjecanje voza?ke vještine u autoškoli.
No, to o?ito nije bio slu?aj kod okorjelih recidivista. Može li se njima pomo?i?
– Za recidiviste bi bilo važno, osim visoke nov?ane i zatvorske kazne, osmisliti odre?ene intervencije, odnosno djelovati na promjenu ponašanja uvo?enjem psihosocijalnog tretmana ili nekog drugog programa prevencije, prilago?enog osobinama li?nosti recidivista u prometu, poput prihva?anja rizika, osvješ?ivanja i samoprocjene subjektivnih faktora koji su rizi?ni za sigurnu vožnju, važnost suradnje i komunikacije s drugim sudionicima u prometu, razvoj pozitivnih stavova i motivacije u odnosu na prometnu sigurnost, stjecanje uvida u vlastito ponašanje i suo?avanje s posljedicama neprihvatljivog ponašanja u prometu – navodi Mikuš.
Tako?er, dodaje Mikuš, od izuzetne je važnosti u postupku osposobljavanja budu?ih voza?a, osim stjecanja vještine vožnje i u?enja prometnih propisa, utjecati na oblikovanje pozitivnih stavova u odnosu na prometne propise i pravila, uvažavanje drugih voza?a i sudionika u prometu.
– Mora se oblikovati nedvosmisleno negativan stav prema vožnji pod utjecajem alkohola, umora, droga, psihoaktivnih lijekova, nau?iti budu?e voza?e da procijene svoje psihofizi?ko stanje, odnosno trenuta?nu sposobnost za vožnju, u?enje defenzivne i EKO vožnje – tolerancije i ljubaznosti u odnosu na ranjive skupine sudionika u prometu, kao što su pješaci, djeca, biciklisti, starije i osobe s invaliditetom. Tako?er, bitno je podizanje svjesnosti o opasnostima u prometu, treba osvijestiti i razumjeti temeljne procese funkcioniranja. Od percepcije situacije do donošenja odluke ili reakcije u prometnoj situaciji te poznavanja granica svojih mogu?nosti – zaklju?uje Mikuš.
Kazne su manje u?inkovite od nagrade
Ljiljana Mikuš navodi da je kazna manje u?inkovita od nagrade iz nekoliko razloga:
– Ne nudi alternativno, poželjno ponašanje, tako da jedno nepoželjno ponašanje može biti zamijenjeno drugim nepoželjnim ponašanjem.
– Kazna je u?inkovita samo ako slijedi svaki put nakon nepoželjnog ponašanja. Ako ne do?e do kazne, ponašanje ?e se vjerojatno održati.
– Kazna može izazvati izbjegavanje ili bježanje iz situacije u kojima se pojavljuje.
– Uslijed kažnjavanja može do?i i do generalizacije tako da se ?itava situacija, a ne samo specifi?no ponašanje, povezuje s kaznom.
Evo kako pove?ati u?inkovitost kažnjavanja
Dopredsjednica Hrvatskog psihološkog društva smatra da se u?inkovitost kažnjavanja može pove?ati uz nekoliko uvjeta:
– kazna slijedi neposredno nakon lošeg ponašanja
– postoji dosljednost u kažnjavanju
– intenzitet i vrsta kazne odgovaraju u?injenom prekršaju.
– blage kazne ne?e dovoljno utjecati na promjenu ponašanja, ali se i izrazito strogim kaznama mogu posti?i suprotni efekti od o?ekivanih, zbog pove?anja anksioznosti i stresa kod voza?a, poput osje?aja tjeskobe, straha, uznemirenosti, pani?ne reakcije, sukoba, agresivnog ponašanja, bijega s mjesta nesre?e itd.
Izvor: HAK
