Danas se gotovo sve može popraviti, od lokalnih ošte?enja na vjetrobranskom staklu pa do ošte?enja na limu. Potrebno je samo dobro se informirati i prona?i pravog majstora.
Pukotina na vjetrobranskom staklu, udubljenje na limu ili rupa na kožnim sjedalima mogu biti samo neke od sitnica koje vam smetaju. Kako bismo ih što prije zaboravili, pomo?i ?e nam tvz. kozmeti?ki popravci koji postaju sve traženija usluga na tržištu. Nakon što su im slobodni, specijalizirani servisi po?eli preotimati dobar dio tržišnog kola?a, i ovlašteni servisi užurbano hvataju korak s trendovima. Sve ih više nudi mogu?nost brzih i jeftinijih popravaka manjih ošte?enja na vozilima. Nešto su skuplji, iako ne nužno, i stru?niji, jer im tehni?ari nemaju svakodnevnu praksu, no popravcima u ovlaštenom servisu neupitno zadržavate jamstvo, nema kompromisa kad je u pitanju sigurnost, a potroša?ka prava ?ete vrlo vjerojatno lakše ostvariti. Osim financijski sve osjetljivijih vlasnika vozila, okretanje novim uslugama potaknule su i osiguravaju?e ku?e koje su sve manje sklone pokriti troškove zamjene dijela, ako postoji i najmanja mogu?nost njihova popravka, a da pri tome nije ugrožena sigurnost osiguranika i putnika u vozilu. Kona?an rezultat ovakvih popravaka ponekad doista može biti dojmljiv za cijenu koja je upola, ako ne i više, niža od nabave i ugradnje istog takvog, novog dijela. Najvažnije je da odluku o popravku donesete vo?eni ne samo ekonomskom ra?unicom, nego i sigurnoš?u. Posebno se to odnosi na popravak vjetobranskog stakla, o ?emu ?e više biti rije?i u nastavku teksta.
Popravci ošte?enja na vjetrobranskom staklu
Vjetrobransko staklo automobila sastoji se od tri sloja. Dva vanjska su staklena, dok je središnji dio zapravo folija izra?ena od materijala koji se zove polivinil-butrial. Rije? je o polimeru, tj. smoli koja se upotrebljava kad je potrebna velika ?vrto?a ljepljenja u spoju, fleksibilnost i opti?ka transparentnost. Folija povezuje stakla onemogu?avaju?i njihovo rasprskavanje nakon loma, a kod manjih ošte?enja zaustavlja propagiranje pukotine nastale udarcem, na primjer, kamen?i?a. Na nekoliko osnovnih stvari treba obratiti pozornost. Gdje se nalazi pukotina, koje je dubine i kakvog oblika. U pravilu, ne bi se smjele popravljati pukotine koje se nalaze u vidnom polju voza?a. Dimenzije i položaj tog polja ovise o samom vjetrobranskom staklu te geometriji brisa?a i to?an položaj je najbolje odrediti za svaki automobil pojedina?no. Popravkom pukotina u tom podru?ju riskira se nepredvidivi lom svjetlosti, a to u kona?nici može ugroziti sigurnost vožnje. Ne bi trebalo popravljati ni podru?ja oko svjetlosnih senzora i kamera jer bi moglo do?i do nepravilnosti u njihovu radu. Što se ti?e dubine, popravljaju se pukotine ?ije je širenje zaustavljeno prije središnje folije. Promjer ošte?enja na samome mjestu udara ne bi smio biti ve?i od 5 mm, dok krakovi pukotine ne bi smjeli biti duži od 50 mm. Sam postupak se sastoji od detaljnog ?iš?enja i fine obrade pukotine, a zatim se uz pomo? specijalnih alata ubrizgava prozirna smola koja popunjava pukotinu i ?ini je gotovo nevidljivom. Vrlo važno je pukotinu popraviti što je prije mogu?e. Naime, voda, zrak i druge razli?ite prljavštine ulaze u pukotinu, ?ime se otežava njezino ?iš?enje, a samim time uspješnost i kvaliteta popravka. Cijene se kre?u od 150 kuna naviše.
Popravci udubljenja na limu
Današnji pristup konstrukciji automobila, gdje se za sigurnost bitni dijelovi izra?uju od visoko?vrstih i teško deformabilnih ?elika, a ostali od mekanijih i savitljivijih, ostavlja prostor za relativno brz i jeftin popravak razli?itih udubljenja na blatobranima, poklopcima motora, prtljažnika, branicima itd. Ako nije došlo do ošte?enja laka, rezultat je potpun, no ?ak i ako jest, postoji mogu?nost da se površina laka popravi poliranjem ili u kona?nici lokaliziranim lakiranjem. Ovim podru?jem vladaju majstori specijalizirani za popravak automobila poslije tu?e, a istu uslugu nudi sve više autolimarskih radionica. Zahvaljuju?i specijalnim alatima i vlastitoj vještini, izvla?e udubljenja promjera nekoliko cnetimetara do nekoliko desetaka centimetara za samo nekoliko sati, nakon ?ega na limu ostaje originalan, tvorni?ki lak bez vidljivih tragova popravka. S obzirom na to da nema lakiranja, nema ni utroška materijala pa popravci doista znaju biti ekonomski vrlo isplativi u odnosu na klasi?no lakiranje. Na cijenu najviše utje?e veli?ina udubljenja i njegova pristupa?nost jer su ponekad pripremni radovi duži od samog popravka. Problem im ne predstavljaju ni pregibi na limu ni mjesta koja se zbog nepristupa?nosti ?ine nemogu?im za popravak. Najvažnije je napraviti izvid štete ili poslati kvalitetne fotografije ošte?enja nakon ?ega je to?nije mogu?e procijeniti troškove popravka. U pravilu, za popravak udubljenja koja su lakše dostupna alatima rijetko ?ete platiti više od 500 kuna.
Popravci plasti?nih dijelova
Kad govorimo o popravku plasti?nih dijelova na automobilu uglavnom mislimo na dijelove koji su izra?eni od termoplasta, tj. vrste polimernih materijala koji mekšaju s povišenjem temeperature. Dinamika mekšanja razlikuje se od termoplasta do termoplasta tako da imamo vrste koje brzo mekšaju s povišenjem temperature, kao što su ukrasni dijelovi, do onih ?ija su mehani?ka svojstva vrlo postojana na povišenim temepraturama, poput plasti?nih dijelova u samome motornom prostoru. Tri su glavne metode popravka dijelova od ovih materijala – ljepljenje, zavarivanje i preoblikovanje na povišenim temperaturama. Koja ?e se od ovih metoda primijeniti ovisi o vrsti materijala, ali i o vrsti ošte?enja. U pravilu se mogu sanirati lakša do srednja ošte?enja u vidu deformacija, ogrebotina i pukotina. Deformacije se ispravljaju preoblikovanjem na povišenim temeperaturama. Postupak se sastoji od grijanja ošte?enog dijela fenom i ru?nog vra?anja u prvobitni oblik. Pukotine i rupe se naj?eš?e saniraju zavarivanjem. Rije? je zapravo o popunjavanju pukotine upotrebom dodatnog materijala u struji vru?eg zraka koji se dovodi preko mlaznice. Kao dodatni materijal koristi se šipka ili traka obi?no istog sastava kao i osnovni materijal. Popravci se moraju vršiti iznutra prema izvana, a to u ve?ini slu?ajeva zna?i da se dijelovi moraju rastavljati i skidati s automobila. Jednostrani popravak nije rješenje jer se pukotina može ponovno pojaviti. U pravilu je potrebno navariti i nekoliko slojeva dodatnog materijala kako bi se popunila pukotina. Cijena znatno varira ovisno o veli?ini ošte?enja i obimu pripremih radova. Ako troškovi popravka prelaze 50 posto cijene novog dijela bez lakiranja, treba razmisliti isplati li se uop?e popravljati.
Popravci kožnih presvlaka
S obzirom na to da je rije? o prirodnom materijalu, koža je posebno osjetljiva na na?in uporabe i održavanje. Naj?eš?a ošte?enja su ogrebotine, zarezi, rašivanje i promjena boje. Ogrebotine nastaju kao posljedica abrazije, naj?eš?e zahva?aju bo?ne dijelove sjedala i posljedica su uporabe vozila. Estetski probem postaju tek kad nestane pigmetirani sloj kože, no treba ih popraviti što prije kako bi što manje prljavština ušlo u strukturu kože i otežalo kasniji popravak. Zarezi ili poderotine uglavnom nastaju kao posljedica djelovanja oštrih predmeta. Za uspješnost popravka na površinama koje su ja?e optere?ene, poput onih sjede?ih, od presudne važnosti je mjesto i kut zareza prema površini. Dijagonalni rez jam?i ve?u uspješnost popravka, dok je kod okomitih rezova ve?a mogu?nost ponovne pojave ošte?enja na istome mjestu. Koža se popravlja koriste?i posebna veziva, punila i oja?ala, a estetska uspješnost popravka uvelike ovisi o uspješnosti bojanja i posve?enosti detaljima. Ako ošte?enje zahva?a ve?u površinu, potrebno je replicirati površinski izgled kože.
Izvor: HAK
