Znanost koja prou?ava djelovanje zraka, plinova i teku?ina na tijela koja se kroz njega gibaju, ali i sile koje pri tome nastaju, naziva se aerodinamika. Kada se analiziraju i rješavaju aerodinami?ni problemi, obi?no se analiziraju razni parametri kao što su brzina, temperatura, gusto?a i tlak. Postoje razli?ite podjele aerodinamike, a ona se ispituje ponajviše u zrakoplovstvu, a potom i u automobilskoj industriji. Ono što je posebno zanimljivo jest da je prou?avaju i gra?evinski inženjeri kada grade visoke gra?evine i mostove.
No, vratimo se automobilskoj industriji. Kada su se prvi automobili pojavili te kada je krenula masovna proizvodnja, o aerodinamici se uop?e nitko nije brinuo. Naime, nafte je bilo koliko se htjelo, a neke norme vezane uz ispušne plinove još uvijek nisu postojale. Stoga, ako se želio ja?i i brži automobil, jednostavno bi se ugradio ja?i motor. Me?utim, ubrzo se shvatilo da stvar više i nije tako ugodna. Naime, pri velikim brzinama javljao bi se jak šum koji je vožnju ?inio veoma neugodnim iskustvom. A osim toga, potrošnja goriva bi se drasti?no pove?ala. Tada benzinskih crpki nije bilo posvuda kao danas pa je velika potrošnja goriva postala i velik problem. Iz tog razloga su se inženjeri autoindustrije po?eli ?eškati po glavi i zakora?ili su u podru?je aerodinamike.
Naime, u to vrijeme doga?a se i boom zrakoplovne industrije koja je mu?ila istu muku. Stoga su se automobilski stru?njaci po?eli koristiti dostignu?ima aerodinamike iz zrakoplovne industrije. Prvi koji je napravio prekretnicu bio je švedski Saab koji je 1947. godine predstavio model Saab 92. Proizvo?a? je tako?er prekopirao testne zra?ne tunele iz zrakoplovne industrije, u kojima je testirao svoje automobile. Ovaj je model Saaba imao jajasti oblik i otpor zraka mu je bio senzacionalnih 0.30. Ovaj je automobil mogao voziti mnogo brže i dulje uz manju potrošnju goriva, a da ujedno u njega nije ugra?en i snažniji motor. Nakon ovog otkri?a testiranja u zra?nim tunelima postala su normalan dio svakog proizvedenog vozila.
S vremenom se pokazalo da ovime svi problemi ipak nisu riješeni. Naime, što vozilo ima niži otpor zraka, to je manja sila priljubljenosti uz površinu po kojoj vozi. Prosje?no vozilo ve? pri brzini od 160 kilometara na sat odaje dojam kao da ?e poletjeti i to je upravo taj problem o kojem govorimo. Ovo se doga?a jer ispod vozila struji velika koli?ina zra?ne mase i želi ga podignuti. Baš iz tog razloga svi sportski automobili imaju ugra?en spojler na stražnjem dijelu.
Tako?er, pokazalo se da je oblik kapljice vode idealan što se ti?e aerodinamike, ali samo do brzine vozila koja ne prelazi 180 kilometara na sat. Stoga se nakon 2010. godine zapo?elo s novim doradama na vozilima kako bi se smanjio otpor zraka i potrošnja goriva, ali pove?ala sigurnost. Današnji automobili tako imaju sniženu podnicu, ?ime se dobiva niža silueta automobila, zaobljene retrovizore, ?ime je smanjen bo?ni otpor, i sli?no.
Ono što se doga?a posljednjih godina su automobili znatno manje širine, ?ak i s dvostruko manjom širinom, a u unutrašnjosti su im sjedala postavljena jedno uz drugo, kao u borbenim zrakoplovima. Ovime se, kažu stru?njaci, dobiva senzacionalno mali otpor zraka!
Izvor: Silux.hr
