U današnje vrijeme svjedoci smo downsizinga, odnosno sve ve?eg broja automobila koji iz izrazito malog obujma motora izvla?e ?ak i za današnje pojmove mnogo snage. S obzirom kako u ovom testu vozimo istinsku jurilicu iz zemlje izlaze?eg sunca, upravo zato paralelu ?emo napraviti sa nekim ku?nim modelima.
Imali smo prilike isprobati ku?ne modele, naravno iz aktualne Hondine ponude koji npr. iz jedne litre obujma isporu?uju 130 ks ili iz 1.5 litrenog motora velikih 182 ks! Impresivno na papiru, no naravno rije? je o motorima koji su potpomognuti sa turbo punja?em, a upravo taj recept primjenjuju gotovo svi proizvo?a?i. Naravno, najve?i kriti?ari sigurno ?e spominjati i propitkivati sam vijek trajanja takvih motora ili pozivati se na neistinite podatke o snazi, potrošnji i sli?no, no ?injenice i izme?u ostalog samo iskustvo govori nešto sasvim druga?ije. Upravo kod izrade takvih motora korišteni su kvalitetni i izdržljivi materijali uz naravno najnovije tehnologije, te pored same izdržljivosti zaista isporu?uju i brojke koje navode proizvo?a?i. Osim smanjene emisije štetnih plinova, dimenzija i mase takvih agregata moramo spomenuti i njihovu živahnost zahvaljuju?i turbo punja?ima, a upravo takvi motori mogu se bez problema usporediti sa znatno snažnijim atmosfercima koji iz ve?eg obujma proizvode možda i manju ili istu snagu.
Kroz ovaj uvod, zapravo skre?emo pažnju ka tome kako zapravo Honda od samih po?etaka svog postojanja nastoji svojim kupcima pružiti istinski doživljaj vožnje i sigurnosti kroz performanse ali i kroz svoju pouzdanost. Ovaj put na test smo dobili izrazito kvalitetan i pouzdan automobil, no mnogima nepoznat. Rije? je Hondinoj limuzini srednje klase, Accordu naravno, kod nas možda najpoznatiji zahvaljuju?i modelima s kojima se i danas susre?u mnogi; V. i VII. generacija od kojih je potonija izrazito zastupljena na hrvatskim prometnicama u svim izvedbama. Primje?ujete naravno kako izme?u ova dva navedena broja nedostaje jedan, to?nije šest, a upravo ta generacija je ona koju ne vi?amo ?esto. Po našem mišljenju izrazito nam je žao zbog takve situacije, no u prilog tome pripisujemo i ?injenicu što je u to vrijeme najve?i interes kupaca na tržištu izazvala Alfa 156 koja i danas okre?e glave, a tu je i njema?ki trojac (BMW serije 3 – e46, Audi A4 – b5, Mercedes C klase – W203), te Renault Laguna II i Opel Vectra C. Više nego dovoljno da u to vrijeme “mlak” dizajn kako interijera, tako i eksterijera ovog Hondina modela bude ba?en u drugi plan.
Bez obzira na protek godina, a zahvaljuju?i svojoj kvaliteti i izdržljivosti ovaj Hondin model na tržištu još uvijek solidno drži vrijednost, pogotovo u snažnijim izvedbama kakva se našla i kod nas na testu. Rije? je dakle o Hondi Accord VI. generacije koja se proizvodila od 1998. do 2002. godine u ?ak tri karoserijske izvedbe (limuzina, karavan i coupe) sa velikim rasponom benzinskih agregata u ponudi (116 do 220 KS) te samo jednim dvolitrenim dizelašem. Da stvar bude bolja, u ruke nam je došla sada ve? rijetka i cijenjena limuzina u najsnažnijoj izvedbi – Type R.
Prvo što u o?i upada svakako je žarko crvena boja koja izme?u ostalog odli?no pristaje ovoj limuzini. Dodatno se isti?u i bijeli aluminijski naplatci promjera 17″ ispod kojih se naziru crvene plo?ice. Pored navedenog tu je i veliki stražnji spojler, 2 ispušne cijevi (na svakoj strani po jedna), druga?ija rešetka hladnjaka sa Type R amblemom te pragovi i naravno nešto agresivniji branici u odnosu na standardne izvedbe ove šeste generacije Accorda. Da nema stražnjeg spojlera te Type R oznaka neupu?eni bi je lako zamijenili za neku od klasi?nih izvedbi Accorda. Tome pridonosi i relativno “mlak” dizajn kojeg su u to vrijeme japanski dizajneri prepustili englezima, pa je tako ova generacija dizajnirana i proizvedena u Swindonu u Engleskoj. Možda je upravo u tome i razlog zašto ova generacija nije postigla bolji uspjeh na tržištu.
Testni primjerak u dugogodišnjem je vlasništvu te je temeljito obnovljen ove godine do zadnjeg vijka. Kako karoserijski, tako i mehani?ki, a prilikom obnove korištene su gotovo sve tvorni?ke komponente (naravno nove), pa osim što izgleda odli?no na slikama takav je zaista i uživo!
Unutar interijera klasi?na “japanska” škola dizajna. Ni previše, ni premalo, ?ak na prvi pogled ugodno voza?ko okruženje sa mnoštvom plasti?nih površina i to onih finih. Da, ovaj automobil ima zaista kvalitetnu finu plastiku i odli?nu završnu obradu te i nakon 20 godina nema neugodnih škriputavih zvukova ili znakova istrošenosti. Ve? kod prvog otvaranja vrata vidljiv je sportski duh ovog automobila. Mnoštvo karbonskih detalja (pojedini dijelovi na kontrolnoj plo?i te ukrasne letvice), profilirana Recaro sportska sjedala (serijski u svim Type R modelima), malena aluminijska ru?ica mjenja?a lijevana iz jednog komada, trokraki kožni upravlja? te veliki okrugli satovi sa bijelom podlogom ozbiljno koketiraju i sa nekim rasnim sportašima.
Voza?ka pozicija nalazi se izrazito lako, sve je pregledno i intuitivno, prostora ima više nego dovoljno, a sjedala bez obzira na svoju konstrukciju i dizajn pružaju odli?nu potporu le?ima i prilikom duljih putovanja, dok pak kod jurcanja daju besprijekornu bo?nu potporu. Straga mjesta ima dovoljno za troje putnika prosje?nog rasta, te je sasvim jasno kako ovaj model bez obzira na svoju sportsku orijentaciju može poslužiti kao odli?an kompromis izme?u obiteljske i sportske limuzine. Tu je i prtljažnik od 427 litara koji je i u današnje vrijeme prava mjera za ?etvero?lanu obitelj. Ono što je svakako zanimljivo spomenuti je ograni?ena serija Type R-a od svega 50 primjeraka, a koja je bila u dvobojnoj kombinaciji interijera (crno-crvena) uz sva ?etiri elektrificirana prozora te estetski izmijenjenim vanjskim bodykitom. S druge pak strane, trokraki kožni upravlja? proizvodi talijanski Momo, a indenti?an je onome u Ferarri 550 Maranellu!
Cijela ideja koja stoji iza Type R-a zapravo je priprema cestovnog automobila za trka?ke uvjete. To zna?i kako je bilo potrebno smanjiti masu, a pove?ati performanse. Poznati Hondin V-Tec motor nalazimo u cijelom nizu Hondinih modela, no u Type R-u dvolitreni atmosferac (vožen je i British Touring Cup gdje je Accord ostao na dvolitrenom agregatu, no sa pove?anom snagom na 300 KS) nudi nešto više. Iz 2,2 litre obujma ?uveni H22a7 V-Tec isporu?uje sirovih 212 KS pri visokih 7200 okretaja u minuti uz 215 Nm maksimalnog momenta dostupnog na 6700 okretaja što je dovoljno da 1400 kilograma tešku karoseriju s mjesta do 100 km/h potjera za 7,2 sekunde i kazaljku brzinomjera zaustavi na i danas visokih 228 km/h. Ovdje se sada vra?amo na uvodni dio teksta te uspore?ujemo napredak kroz vrijeme i tehniku na Civicu desete generacije koji je stotinjak kilograma lakši, a iz 1,5 litrenog turbo motora isporu?uje 180 KS uz nešto više momenta (240Nm), ali i nešto slabije ubrzanje i maksimalnu brzinu. Bez obzira na navedeno, jasna je ?injenica koliko je Honda ulagala truda i znanja da voza?u ponudi maksimalni užitak u vožnji, kako nekad tako i danas.
Accord Type R u vožnji naprosto oduševljava! Precizan peterostupanjski ru?ni mjenja? posao odra?uje odli?no, prva tri stupnja prijenosa pružaju preko 150 km/h (I. 80, II. 120, III. 160) , a motor diše punim plu?ima tek na vrtoglavim okretajima te se dodatni potisak u le?a osjeti iznad 5800 okretaja kada se zapravo aktivira toliko puta opjevani V-Tec (varijabilno upravljanje ventilima) i ne staje do 8000 okretaja. Automobil ima serijski ukru?eno podvozje, a testni primjerak je postavljen na Eibach Pro kitu koji odli?no balansira upravljivost kako pri jurcanju zavojima tako i kod laganog kruzanja gradom. U prilog odli?noj upravljivosti ide i ograni?eni klizni diferencijal koji automobil zadržava u zadanoj putanji i prilikom pretjerivanja voza?a, a pri tome pružaju?i dovoljno preciznih povratnih informacija na upravlja?. Pohvala ide i prema ko?ionom sistemu koji svoju zada?u izvršava odli?no, no sama papu?ica ko?nice nešto je mekanija nego što smo to navikli osjetiti na sportski orijentiranim automobilima. Kako god, Accord Type R i kao mla?i punoljetnik još uvijek može puno toga ponuditi voza?i, a najviše osmjeha na licu prilikom uživanja u agresivnom no ugodnom zvuku koji izalzi kroz stražnje ispušne cijevi i naravno svojim performansama na vrtoglavim okretajima. To je ono što Hondu sigurno izdvaja od mnoštva jednoli?nih “trka?a”.
O potrošnji je možda i nepristojno govoriti, no kre?e se oko 12 litara Eurosupera, dok s obzirom na svoju rijetkost dijelovi nisu baš lako dostupni po prihvatljivim cijenama, no to je danak koji nose rijetki sportski automobili. Eh, da.. testni primjerak prošao je u svojih 21 godinu okruglih 380.000 kilometara i još uvijek drži dah kao prvog dana! To je najbolji dokaz koliko je ovo dobar automobil, a uvjereni smo kako ?e se i najve?i fanovi hvaljenih njema?kih jurilica duboko nakloniti njegovom viso?anstvu.. Type R-u!
Photo by: Daynight Lens i Zoran Leva?i?
