Svima koji barem površnu prate zbivanja u automobilskoj industriji itekako je dobro poznato da su suvremeni automobili postali ra?unala na ?etiri kota?a.
?ak i prosje?an model C-segmenta danas je prepun kompleksne elektronike, dok oni u visokoj klasi opremljeni samovoze?im mogu?nostima imaju i po više od 20 kilometara kablova. Kad se uzme u obzir gomila raznih spojeva, otpornika, kondenzatora, ?ipova i sli?nih elektroni?kih komponenti onda je jasno zašto su akumulatori, a i kompletna elektroinstalacija suvremenih automobila, pod velikim optere?enjem.
Dobro je znana i dokazana teza da je pojedini sklop pouzdan to?no onoliko kolika je pouzdanost najslabije karike. A slabih karika u novim automobilima je sve više i više. Dokazuju to i statistike kvarova automobila starih 12 do 24 mjeseca. Više od 85 posto poteško?a vezano je za elektroni?ke sustave važne za komfor i sigurnost putnika.
Koliko je razvoj automobila otišao daleko po pitanju elektronike najbolje ilustrira pogled u prošlost. Naime, ne tako davne 2004. godine je manje od 20 % automobila bilo opremljeno sustavima kao što su ESP, parkirni senzori, bo?ni zra?ni jastuci i senzorima za tlak u gumama. U 2017. godini više od 80 % novih automobila bilo je opremljeno tim istim stavkama.
S druge strane danas se standardnom opremom smatraju: zra?ne zavjese, autonomno ko?enje, navigacijski sustav, sustav za prepoznavanje vozila u mrtvom kutu, kamera za vožnju u rikverc i start/stop sustav.
Do 2000. godine elektroni?ke komponente su u ukupnoj cijeni novog vozila imale udio od 18 %, danas su na 40 %, a predvi?a se kako ?e do 2030. godine njihov udio u ukupnoj cijeni novog vozila porasti na 45 %.
