Svaki automobil ima zatvoren sistem za hlađenje. U pravilu ovo bi trebalo značiti da se još u tvornici napuni rashladnom tekućinom te se ona ne bi trebala gubiti i do nje bi se trebalo doći otprilike svake dvije godine i promijeniti je.
Rashladna tekućina je mješavina vode i sredstva koje služi protiv smrzavanja i korozije. Međutim, iz prakse znamo da rashladna tekućina ponekad jednostavno nestane.
Rashladna tekućina nalazi se u hladnjaku vozila i služi za odvođenje topline iz motora u atmosferu. Prilikom rada motora događaju se razna trenja i sasvim je normalno da se zbog toga stvara visoka temperatura. Kada ne bi postojao sustav za hlađenje, temperatura bi se previše digla i tada bi vrlo lako došlo do raznih oštečenja i kvarova dijelova, ako ne i cijelog motora. Stoga vidimo koliko je važno da uvijek u automobilu imamo zdrav nivo rashladne tekućine.
S druge strane, osim što može iscuriti zbog kvara na spremniku, rashladna tekućina se također može i smrznuti, posebice u zimskim mjesecima i ako u nju ne ulijemo sredstvo protiv smrzavanja. Kada se smrzne, ne može obavljati svoju funkciju, a sasvim je sigurno i da će popucati spremnik tekućine koji je uglavnom načinjen od plastike. Tekućina koja se stavlja u rashladnu tekućinu, a služi protiv smrzavanja zove se antifriz. Količina antifriza koja se stavlja ovisi o očekivanim niskim temperaturama. U njemu su obično i dodaci protiv kamenca pa ga je dobro ostaviti u sustavu i tijekom ljetnih mjeseci. Rashladna tekućina trebala bi se promijeniti svake dvije godine, ali dobro je prije svake zime odvesti vozilo na pregled kako bi se vidjela gustoća antifriza, odnosno ima li ga dovoljno s obzirom na najavljene niske temperature.
Iako rashladnu tekućinu ne treba često mijenjati, potrebno ju je češće provjeravati, za slućaj da se negdje ne gubi. Ako primijetite da se gubi, treba je redovito nadopunjavati i, dakako što prije ustvrditi kvar te ga popraviti kako bi opet sve bilo u redu. Kvarovi oko curenja rashladne tekućine su češći kod starijih vozila, s mnogo prijeđenih kilometara, i mogu biti veoma različiti. Postoje slučajevi da tekućina odlazi negdje na pod vozila pa tako nikada nečete naći mokru fleku ispod samog vozila, što će vas dodatno zbuniti, no nakon nekog vremena možete otkriti da su vam mokri tepisi na podu. Također, veoma često curi kiler, kako se još često naziva sam hladnjak. On na sebi ima niz rebara i cijevi kojima se prenosi tekućina pa uvijek postoji mogućnost da negdje zbog korozije ili istrošenosti pusti.
Tekućina može curiti u motor i miješati se s uljem, a to se odmah vidi kada se izvadi štapić za mjerenje ulja, po emulziji ulja i vode. Također, tekućina može curiti u cilindre, a to će se registrirati kao bijeli dim na auspuh.
Dakako, veoma važan pokazatelj da vam eventualno tekućina curi jest i termostat jer on pokazuje dizanje temperature u sustavu, što je jasan pokazatelj da rashladna tekućina ne obavlja svoj zadatak. No, kod samog termostata, odnosno dizanja temperature na termostatu problemi mogu biti dvojaki jer to ne znači nužno curenje tekućine, odnosno može biti i znak da je sam termostat pokvaren pa ta dva problema treba odijeliti.
Koji god uzrok otjecanja tekućine bio, a posebice kada nikako ne možete odrediti curi li oko motora ili na hladnjaku, očekuje vas poprilično težak posao, a to je otvaranje motora i izmjena brtve glave. Za ovo nađite dobrog majstora jer često se događa da ne znaju stvari vratiti na svoje mjesto pa nastane neki novi problem. Mnogo ‘šarafanja’ i posla, ali bolje i to nego čekati da jednom potpuno ostanete bez rashladne tekućine i to vam u potpunosti uništi motor.
Izvor: Silux.hr
