Duh ere
Art Deco je umjetnički stil iz prve polovice 20. stoljeća koji slavi modernu tehnologiju, industrijski dizajn i eleganciju. Futuristički zanos koji je Art Deco nosio trajao je od 1920-ih do sredine 1940-ih, kada se se razvijaju novi stilski smjerovi. Naziv je stil dobio po izložbi modernih industrijskih i dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925., Exposition Internationale des Arts Décoratifs et Industriels Modernes.
Bitna odlika Art Deco ere je industrijski trijumf transporta; zrakom, vodom, prugom ili cestom, unatoč gospodarskoj krizi 1930-ih, novi materijali, suvremeni strojevi i aerodinamični dizajn brisali su granice brzine i luksuza. Naravno, i povijest utrkivanja počinje gotovo istovremeno kada i povijest samog automobila.
Peugeot 302 na Art Deco izložbi u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu 2011.
O osobama i događajima
Početak automobilizma u Hrvatskoj seže u mjedenu eru kraja 19. i početka 20. stoljeća, doba proboja osobnog transporta u svakodnevnicu, sve češće pojave elektri?nih tramvaja, zagrijavanja parnih automobila kao djela jutarnje rutine te obaranja brzinskih rekorda automobilima s avionskim motorima iz doba Prvog svjetskog rata.
Prvi vlasnik automobila u Hrvatskoj bio je grof Marko Bombelles iz Vinice pokraj Varaždina; radilo se o Benzu. Prema nekim izvorima (Obzor, 17.08.1899.) on je dovezao prvi automobil u Zagreb, prevalivši put od 90 km za 3 sata i 45 minuta.
Ferdinand Budicki (1871. – 1951.), koji je otvorio i salon automobila u Zagrebu, opisuje dvodnevni put iz Beča u Zagreb dvije godine starim Opelom ovako: “Pogotovu su se plašili konji, a ni s ljudima tada nije bilo lahko!“. To se odvilo vjerojatno po?etkom travnja 1901., a 1902. je pak došao iz Beča u Zagreb motociklom. Budicki je volio putovati; godine 1905. u društvu natporučnika Mukija Mannsbarta, Rudolfa Kraala i Mirka Bothea leti balonom Turul, a bavi se i bickilizmom; još 1897. u Beču sastavlja vlastiti bicikl i kroz osam mjeseci prevaljuje 17.323 km proputovavši pri tome većinu Europe i dio sjeverne Afrike.
Budicki je prvi u Hrvatskoj dobio dozvolu za upravljanje automobilom (1902.), a nakon banske uredbe o potrebi polaganja vozačkog ispita, prvi je učinio i to. Iako je još 28.08.1901. dobio svjedodžbu za upravljanje automobilom u Beču, morao je u Hrvatskoj polagati ispit ponovo, pa je ispit položio 27.07.1910. ispred četveročlane komisije. Zanimljivo, netom prije toga je osobno članove komisije naučio voziti automobil. Dobio je i prvu prijavu zbog prometnog prekršaja, 1901.
Dio naslovnice časpisa Svijet od 19.09.1931.; ilustracija Otta Antoninija klasičnog Art Deco stila i motiva
Autoindustrija, sajmovi, klubovi
Dana 1. lipnja 1906. u Zagrebu je osnovan Hrvatski automobilni klub koji je tada brojao 14 članova, a 1914. klub pokre?e prvi hrvatski auto časopis, Hrvatski automobilni list; izlazio je jednom mjesečno na 12 stranica. Godine 1924. Hrvatski automobilni klub postaje sekcijom tada osnovanog Automobilskog kluba kraljevine SHS zbog pravila po kojem iz jedne države samo jedan klub može biti članom Svjetske automobilske udruge (tada AIACR) i izdavati međunarodni dokument za prijelaz državne granice automobilom – Tritiqque. Klub je 1908. organizirao izlet na Plitvice, a 1912. i prvu klupsku utrku, na relaciji Zagreb – Varaždin – Zagreb.
Razna su se vozila, uglavnom malih serija, proizvodila ili sklapala i u Zagrebu. Ostanimo pri cestovnim na četiri kotača i spomenimo liniju na adresi Laščinščak 36 (današnja Heinzelova) gdje se od 1925. do najmanje 1929. (datum prestanka još nije ustanovljen) sklapao Hudson Essex te pripadajući prodajni salon na Ilici 37.
Dio članka vezanog uz Hudson Essex u Zagrebu, iz časopisa Svijet
Navedimo i radionicu Juriša u kojoj je krajem 1930-ih započela proizvodnja karoserija i interijera autobusa na raznim kamionskim šasijama. Taj je obrt kroz naredna desetlje?a postao Autokaroserija Zagreb te kasnije Tvornica Autobusa Zagreb.
Hudson Essex automobili silaze s linije u Zagrebu
Art Deco u hrvatskom automobilizmu najznačajnije se ističe na izložbama automobila. Od 1936. međunarodne gospodarske izložbe Zagrebačkog zbora održavale su se na Savskoj 25, gdje su između ostalog u Francuskom paviljonu bili izloženi automobili marki Renault i Citroën.
To je današnja lokacija Studentskog centra, a Zbor je zatim proširen na današnju zgradu Tehničkog muzeja arhitekta Marijana Haberlea, te je na koncu 1956. preseljen na današnju novozagrebačku lokaciju Velesajma.
Francuski paviljon na Zagrebačkom Zboru, vjerojatno kasne 1930-e
Od automobila do utrke
Naravno, brojni su izumi čak stoljećima udaljeni akumulirano doprinijeli izgradnji Benz Patent-Motorwagena (patentiran 1886.) ali zbog brojnih originalnih i značajnih inovacija ukomponiranih u taj model, kostruktora se Karla Benza smatra izumiteljem modernog automobila.
Za prvu organiziranu utrku zaslužan je g. Fossier, tada glavni urednik časopisa Le Vélocipède. Održana je 28.04.1887. u Francuskoj i jedini natjecatelj koji se pojavio i pobijedio bio je Georges Bouton u De Dion-Boutonu. Dana 23.07.1894. održana je pak utrka Paris–Rouen, na kojoj je sudjelovalo 69 natjecatelja. Uskoro se počinju graditi i prve trkaće piste, a u Zagrebu je 21.08.1932. otvorena moto pista Miramare. Zanimljivo je i da 1899. u Francuskoj vozač Camille Jenatzy modificiranim Jeantaud Duc na električni pogon postiže brzinu od 105.88 km/h, a 26.01.1906. Fred Marriott vozio je na Ormond Beachu (Florida, SAD) Stanley Rocketom na parni pogon 205.44 km/h (brzine mjerene na letećem kilometru).
Prva utrka čija je čitava trasa bila u Hrvatskoj održana je 08.09.1912. Ruta trke od 177,5 km vodila je iz Zagreba, Puževe ulice (današnje Jurišićeve), preko Črnomerca i Podsuseda u Zagorje, u Bistru, Sv. Križ Začretje, pa preko Veternice na sjevernu stranu Ivanščice i varaždinski kraj, u Lepoglavu, Ivanec, Jurketinec, Vidovec, Varaždin te zatim na jug kroz Novi Marof, i s istočne strane prema Zagrebu kroz Sv. Ivan Zelinu, Sesvete i ponovo do svratišta Tri Gavrana u Zagrebu.
Ruta utrke iz 1912., današnje ceste
Jedan od doživljaja prepričavala je Berta Heinzel, supruga i suvozačica jednog od natjecatelja (arhitekta i gradonačelnika Vjekoslava Heinzela); iza Očure na jednom zavoju gdje im je brijeg zaklanjao vidik, u zadnji su tren izbjegli sudar s automobilom drugog natjecatelja, Juliusa Rudovitza. Kako je pričala gospođa Berta, “sišli smo iz automobila i međusobno se izgrlili i izljubili te nastavili utrku.”
Uskoro su se razne utrke počele održavati diljem Hrvatske.
Start utrke Zagreb–Varaždin–Zagreb 1912. u Puževoj (danas Jurišićevoj) ulici; u prvom automobilu je tadašnji predsjednik HAK-a, barun Hellenbach, a u autu iza je Ferdinand Budicki
Demonstracija Art Decoa u obliku automobila mogla se je vidjeti i na prvoj brdskoj utrci u Hrvatskoj. Prva takva utrka organizirana je u Zagrebu godine 1930. (postoji i filmski zapis), na trasi od Vlaške, kroz Vončininu do Voćarske ceste, duljine 1000 m. Nastupilo je 32 automobilista, 54 motociklista i 18 biciklista. Godine 1935. ili 1936. utrka je preseljena na stazu Sljemenske ceste (građena početkom 20. stoljeća za vrijeme mandata gradonačelnika Adolfa pl. Mošinskog, prema kojem je i planinarsko odmorište Adolfovac dobilo ime).
Utrkivanje, kao i Art Deco, transformirali su se u nove, optimistične oblike nakon Drugog svjetskog rata, ali 1930-e godine ostaju obilježene ovim zanimljivim stilom i rastućom popularizacijom automobila kao trkaćeg stroja.
Napomena: neki od podataka i fotografija, poput naslovne slike zagrebačkog Jelačić placa, preuzeti su iz monografije “Bešte, ljudi – ide auto” (Valentino Valjak et al.).
