Kod zadane geometrije usisnih i ispušnih kanala, česti zahvat za pojačavanje snage motora je njihova obrada. Poliranje ispušnih kanala smanjuje turbulencije u graničnom sloju ispušnih plinova uz materijal stjenke kanala, tj. smanjuje otpore pa motor ne mora trošiti dio korisnog rada na izbacivanje ispušnih plinova iz cilindra, no bitnije je i što se na glatkoj površini teže zadržavaju depoziti poput čađe.
Usisni kanali trebali bi imati finu, ali zrnatu teksturu i osim optimizacije forme kanala (ručna proizvodnja ili obrada umjesto automatske strojne koja je možda zbog niže cijene proizvodnje bila ponegdje neprecizna) ne bi se trebali polirati do sjaja, jer je kod njih poželjan efekt mikroturbulencija. Koža morskog psa koristi taj efekt, kao i loptice za golf (dobile su karakterističnu površinu s udubinama nakon što je primjećeno da je loptice koje nisu potpuno glatke , tj. koje su bile deformirane od udaraca moguće dalje lansirati); radi se o upravljanju slojevima fludia uz stijenku tako da se smanji otpor fluida. Zbog takve se površine stijenki usisnog kanala smjesa kreće uz manje otpora te se gorivo bolje atomizira, tj. molekule goriva bolje se izmješaju s molekulama kisika. Tako je smjesa homogenija, od točke paljenja smjese u komori za izgaranje plamena fronta se pravilnije širi i smjesa potpunije izgara; iz zadanog obujma smjese zbog boljeg atomiziranja goriva dobiva se više korisnog rada.
To su samo neke od posljedica takvih zahvata na usisnim i ispušnim kanalima, a osim toga, određena grubost usisnih kanala omogućuje lakše isparavanje kapljica benzina u njima, smanjuju otpore kretanja usisne smjese jer glavnina smjese u većini presjeka kanala graniči s turbulencijama smjese umjesto s metalom itd. Dvotaktni motori bez prednabijanja posebno su osjetljivi na valnu dinamiku koju u velikoj mjeri određuju kanali.
