Harley-Davidson iz Milwaukeeja u Wisconsinu je 1903. počeo s proizvodnjom motocikala. Jedni su od nekoliko proizvođača motornih vozila koji danas nude modele s kvalitetno izvedenim retro dizajnom. Ključ za to je relativno jednostavan – umjesto truda da proizvod podsjeća na neki iz minulog doba, trud je uložen u proizvodnju po formuli iz minule ere. Takvi su strojevi zanimljivi jer su poveznica s prošlim tehničkim postignućima, a za neke i sa stilom života, tj. duhom pripadajućeg vremena.
Primjer je Harley-Davidson Iron 1200, Sportster u stilu kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih. Vozila poput ovog vozimo radi same vožnje i samog putovanja; njihova arhaičnost je posebni način ostvarivanja takve vožnje. Uz klasični V2 motor, Iron 1200 koristi prednji kotač od 19 i zadnji od 16 cola, peanut rezervoar s retro grafikom oko logoa, sic s dijamant uzorkom šava, lagani apehanger stil guvernala i suptilna maska oko prednjeg svjetla zaokružuju retro doživljaj. U vožnji je Iron 1200 agilan, ali i stabilan, čemu doprinosi sic na relativno niskih 735 mm od tla i centralni smještaj pedala mjenjača i stražnje kočnice. Iron 1200 koristi Evolution motor od 1202 cm^3 s deklariranih 96 Nm okretnog momenta i oko 70 KS. To je V2 motor s kutom između cilindara od 45° i zračnim hlađenjem, što mu daje karakteristični zvuk i vibracije; zakom hlađeni motori su relativno glasni zbog rezoniranja i harmonika rebara za hlađenje, ali to im daje specifični karakter. 1960-ih je Honda proizvela zrakom hlađeni automobilski motor koji je bio tih i miran: rebra za izmjenu topline sa zrakom su zadebljali i skratili, a za bolje hlađenje su kroz motor dodali kanale slične onima za hlađenje vodom te impeler za zrak. Na ovakvom motociklu glasni zvuk i grube vibracije (prvenstveno zbog konfiguracije motora i tajminga paljenja, ali i zbog hlađenja zrakom) nisu elementi koje se ublažava, nego karakteristika na koju se računa.
Iron 1200 koristi prijenos remenom. Remen je lakši, tiši, čišći i pri pucanju obično manje opasan od lanca, ali lanac je moguće relativno lako popraviti i zamjenom zupčanika koje takav sustav koristi moguće je brzo prilagoditi prijenosni omjer. Lančani prijenos, zbog nasjedanja lanca na zupčanik, bolje trpi visoka i nagla opterećenja. Remen je osjetljiviji od lanca i na oštećenja od stranih tijela, npr. kamenčića, pa se na offroad motorima uglavnom koristi lanac. Najrobusnije rješenje je kardanski prijenos, ali je obično i teži i skuplji od navedenih tipova prijenosa, a potencijalno i rješenje s najvećim mehaničkim gubicima.
Kod sportskog motocikla (pa i nekih zrakoplova), namjernim uvođenjem nestabilnosti (težištem ili aerodinamikom) može se postići viši stupanj agilnosti, ali uz smanjenje tolerancija za nepreciznost upravljanja. Iron 1200 s oko 250 kg težine, međuosnim razmakom, i geometrijom vilice, bez obzira na visoki upravljač, omogućuje laku promjenu smjera, ali opuštajuće tendira izravnavanju i ne trpi veliki kut naginjanja – zaštitni graničnici bi postrugali asfalt pri manje od 30° bočnog nagiba, ne računajući vertikalno sjedanje ovjesa pod opterećenjem.
Od punog tanka (12.5 l) do rezerve Iron 1200 prijeđe oko 150 km, kombinacije opuštenog krstarenja i življe vožnje. Pri brzinama iznad 100 km/h položaj sjedenja postaje naglašeno aerodinamički nepovoljan pa makar vozač spusti glavu do instrumenata, položaj ruku pruža destabilizirajući otpor zraka. Ipak, to je motor za put bez žurbe. Oslonci za noge za suvozača dolaze na motoru, ali dodatni sic se bira posebno.
Pri oko 2200 okretaja, brzini na kojoj motor radi bez naprezanja i dobro reagira na gas, aplikacija na mobitelu je izmjerila glasnoću od 75 dB oko jednog metra od motora (sa strane usisa i ispuha). Zvuk je starinski, dubok, grgljav, i lijepo definiran, i nasljeđe je motora iz 1930ih. 1200 zvuči toplo i bogato u rasponu 2500-3500 okretaja u minuti, a u tom se rasponu i najljepše vozi kao krstarica. No, vrti se do 5900 okretaja i ne gubi dah na visokim okretajima, makar mijenja zvuk u tipični za sve dvocilindarske motore. Pozna se da bi se taj gornji raspon oslobodio s drugim usisom i ispuhom, što je moguće naručiti naknadno u Harley-Davidson servisu. Još vrijedi spomenuti da je Evolution aluminijski motor i koristi dva bregasta vratila u bloku, što omogućava okomitije pozicioniranje štangica za ventile u odnosu na vratila i ventile: to je povoljno za disanje motora i za ugradnju bregastih vratila agresivnijeg profila, pogotovo na višim okretajima. No, ne nedostaje mu snage na trenutnim postavkama, uz dobro pogođene dugačke prijenosne omjere i 5 brzina. Svakako je dio doživljaja i glasni, mehanički klang zvuk pri izmjeni stupnjeva prijenosa.
Kratki rječnik čestih Harley-Davidson pojmova
Apehanger je karikaturni naziv za podignute ručke i oblik guvernala, a doslovno se odnosi na nešto s čega visi majmun. Peanut rezervoar odnosi se na oblik koji formom podsjeća na kikiriki. Smještaj kontrola (pedale) – centralni ili pomaknut naprijed – govori gdje su nožne kontrole postavljene u odnosu na vozača. I na koncu, zašto se uz Harley-Davidson veže nadimak hog (svinja)? 1920-ih je jedan član Harley-Davidson trkaćeg tima počeo voziti pobjedničke krugove sa svojim kućnim ljubimcem, malom svinjom, na rezervoaru motora; to je bila dovoljno upečatljiva pojava da se termin udomaći i kod sportskih komentatora i u kolokvijalnom govoru o motorima (te u obliku kluba vlasnika H.O.G.).
Foto: Tomislav Keglević
