Legendaran austrijski voza? i trostruki F1 prvak preminuo je u 71. godini života, a u sportskim enciklopedijama bit ?e zapam?en kao jedini voza? koji je osvajao prvenstva u bolidima Ferrarija i McLarena.
Niki Lauda, ro?en 22. velja?e 1949. godine u Be?u, od malih nogu pokazivao je interes za automobile. Obitelj se nije slagala s njegovim željama da se aktivno uklju?i u utrkivanje, ali za to nije previše mario. Nakon po?etaka za volanom Minija, prešao je u prvenstvo Formula Vee, koje je tada bilo prili?no popularno u Europi.
Nakon prvih uspjeha po?eo je voziti za privatnu mom?ad Porschea, a nakon što mu je karijera po?ela stagnirati uzeo je kredit u banci u iznosu od 30.000 funti, jer ga obitelj i dalje nije podržavala i željela financijski potpomo?i, kako bi si kupio mjesto u mom?adi March u prvenstvu Formule 2.
No, March nije uspijevao osigurati konkurentan bolid. To je posebno bilo evidentno 1972. godine, kada su na VN Kanade oba bolida mom?adi March toliko zaostajala za konkurencijom da su uspjeli završiti svega ¾ utrke. No, Niki Lauda nije se predavao pa se opet zadužio u banci kako bi si osigurao mjesto u mom?adi BRM 1973. godine. Prijelomnica njegove karijere bio je prelazak mom?adskog kolege Claya Regazzonija u mom?ad Ferrari u Formuli 1 1974. godine. Kad je Enzo Ferrari upitao Rehazzonija kakav je Lauda ?uo je samo hvalospjeve. To je bio dovoljno snažan signal pa je Laudi uskoro bio ponu?en ugovor, uz zajam?eno namirenje svih dotadašnjih dugova u bankama.
U sezoni 1974 mom?adi Ferrari sve se poklopilo. Luca di Montezemolo imao je jasnu viziju, a uspjeh nije izostao. Ve? u debitantskoj utrci u Formuli 1 na VN Argentine Niki Lauda osvojio je drugo mjesto, nanizao je šest uzastopnih pole positiona, a sezonu je završio na visokom ?etvrtom mjestu.
Ve? 1975. godine osvojio je prvi naslov prvaka, najimpresivniji trenutak sezone bio je kad je postao prvim voza?em koji je uspio prije?i krug na stazi Nürburgring za manje od sedam minuta. Nažalost, godinu kasnije na istoj stazi doživio je nesre?u koja je obilježila ostatak života. Tog 1. kolovoza 1976. godine vozio se drugi krug na stazi Nürburgring. Nakon kontakta izme?u bolida Nikija Laude i Bretta Lungera ostao je zarobljen u plamte?em bolidu. Tada su sigurnosni uvjeti na stazama bili na prili?no niskoj razini pa su voza?i nerijetko ovisili o me?usobnoj pomo?i. Arturo Merzario, Brett Lunger, Guy Edwards i Harald Ertl zaustavili su svoje bolide i prisko?ili u pomo?. No, prije nego li je Merzario uspio Laudu izvu?i iz bolida, Austrijanac je bio gadno ope?en. Premda je uspio samostalno stajati pored bolida, ozljede su bile preteške pa je isti dan pao u komu. Cijelo lice bilo mu je prekriveno opeklinama, a kirurzi su zbog opasnosti od pojave sepse bili primorani amputirati ve?i dio desnog uha.
Koliki je Niki Lauda bio borac najbolje ilustrira ?injenica da je nakon teške nesre?e propustio samo dvije utrke. Za naslov se borio do zadnje utrke u sezoni. Glavni rival bio mu je James Hunt, s kojim je bio dobar prijatelj izvan staze te korektan rival na stazi. Prije posljednje utrke za VN Japana Lauda je imao tri boda više od Hunta, no, u utrci je odustao nakon dva kruga. Padala je jaka kiša, od nesre?e se ipak nije u potpunosti oporavio pa je kasnije novinarima izjavio kako se nije osje?ao sigurno za volanom bolida u takvim uvjetima.
Odluka o povla?enju iz klju?ne utrke sezone nepovratno je narušila odnose s Enzom Ferrarijem pa je unato? osvajanju naslova prvaka 1977. godine otišao iz talijanske mom?adi i potpisao za Brabham-Alfa Romeo, za pla?u od tada vrtoglavih milijun dolara godišnje. Bolid nije bio konkurentan niti te niti idu?e sezone pa je Niki Lauda tijekom treninga za VN Kanade 1979. godine obavijestio Berniea Ecclestonea da odlazi u mirovinu.
Vratio se u Austriju, osnovao zrakoplovnu kompaniju Lauda Air i potpuno se posvetio novom poslu. No, želja za aktivnim utrkivanjem ipak je na kraju prevagnula pa je 1982. godine potpisao za mom?ad McLaren za pla?u od tri milijuna dolara. Prve dvije sezone maksimalno je bio posve?en pove?anju sigurnosti na stazama, a 1984. godine stigao je do tre?eg naslova prvaka, nadmašivši mom?adskog kolegu Alaina Prosta za svega pola boda. Premda je u po?etku bio protivnik toga da Prost do?e u McLaren, jer nije želio u mom?adi imati ?ovjeka koji je toliko brz, Lauda se ubrzo sprijateljio s talentiranim Francuzom te kasnije ?esto isticao kako ga je upravo Prost motivirao da bude još bolji nego prije.
Ve? 1985. godine stiglo je otriježnjenje. Ferrari nije imao dobar bolid pa je Niki Lauda odustao na 11 od 14 utrka. Takva statistika rezultirala je nepovratnim gubitkom motivacije pa je opet otišao u mirovinu. U Formulu 1 vratio se 1993. godine kad mu je Luca di Montezemolo ponudio menadžersku poziciju u mom?adi Ferrari, a 2001. godine postao je šefom mom?adi Jaguar Formula One Team.
Marlene Knaus postala mu je suprugom 1976. godine. U braku su na svijet stigli sinovi Mathias, koji je tako?er voza? utrka, i Lukas, koji radi kao bratov menadžer. Niki i Marlene razveli su se 1991. godine. Osim Mathiasa i Lukasa Lauda ima i tre?eg sina Christopha, kojeg je dobio u izvanbra?noj vezi.
Još od 1976. godine Niki Lauda borio se s problemima s plu?ima koji su se posljednjih godina ?esto znali pojavljivati. Povremenu su plu?a gubila funkciju pa je u kolovozu prošle godine otišao na transplataciju plu?a. No, tijelo je ?esto po?injalo odbacivati donirani organ. Preminuo je mirno, u snu, 20. svibnja 2019. godine.
