“Najgori auto svih vremena”, koji se prvo zvao Zastava 102, koji se “naslonio” na Giugiarov Fiat 127 i danas izaziva nevjerojatno velik interes. Nedavno je prodan na aukciji u Americi za vrtoglav iznos.
“Nisi za drugo, vozi Yugo”, bio je pogrdni izraz koji je pratio sve one koji su ga “maorali” voziti, no što re?i, godišnje se Zastava u Šumadiji štancalo i više od 300.000 tisu?a i bio je dostupan “svima, a ne samo njima”! Danas cijela “bivša Yuga” ne kupi godišnje više od 150.000 novih auta!
Auto koji unato? svojim nesavršenostima nikada ne?e izgubiti dušu. Vi mladi, znate li da ste mnogi za?eti u njoj! 50 godina ZASTAVE 101, ili ‘kakva pla?a, takva vrata’. Zvali su je i Šajka?om, no ona je bila više Janez i Josip, nego Jovo.
Dana 11. studenog 2008. u tvornici automobila Zastava u Kragujevcu sklopljena je posljednja ina?ica kultnog Yuga, omalenog automobila koncipiranog na Fiatu 127.
Vi mladi, znate li da ste mnogi za?eti u njoj! 50 godina ZASTAVE 101, ili ‘kakva pla?a, takva vrata’. Zvali su je i Šajka?om, no ona je bila više Janez i Josip, nego Jovo.
Vjerovali ili ne, ali “Stojadin” je više bio hrvatsko-slovenski nego srpski proizvod. Ovih se dana navršilo to?no 50 godina od ro?enja automobila koji je, možda i više od legendarnog Fi?eka, obilježio automobilizaciju naše bivše domovine Jugoslavije. Tko je ne poznaje? Njezino viso?anstvi Zastava 101! U ?ehoslova?koj je, primjerice, uspješan ?ovjek mogao kupiti Škodu, nešto uspješniju Daciju, a Stojedinca je bio rezerviran za važne menadžere i vojne ?asnike. O nastanku i životu jednog od najpopularnijih automobila s nekadašnjih doma?ih proizvodnih linija. I ne, Yugo nije ni toliko usko povezan s njom. Na našim cestama ih je jedva koja tisu?a, a nekad smo samo u Hrvatskoj kupovali i njih 60.000 godišnje! Jugoplastika, Varteks, Iskra…, hrvatske i slovenske firme sudjelovale su u ukupnom proizvodu i s više od 50 posto dijelova.
Prema mišljenju mnogih koji su ga vozili, onih koji su ga željeli voziti, a i onih koji ga i danas voze, smatra se automobilom koji, unato? svojim nesavršenostima, nikada ne?e izgubiti dušu. Potražnja za njim i dalje je velika, a na ameri?kom tržištu dokazao je zašto ga se smatra oli?enjem nostalgije.
Visoki iznosi na ameri?kom tržištu
Proizvodnja Yuga, po uzoru na uspješni talijanski automobil Fiat 127, zapo?ela je 28. listopada 1980. pod vodstvom Giorgetto Giugiara. Bio je prvi koji je krenuo na ceste na Dan Republike. Zamišljen kao obiteljski automobil koji je naslijedio popularni mali automobil, u po?etku se zvao Zastava 102, zatim Yugo, a kasnije, prodorom na strana tržišta, Yuga.
Zastava je na ameri?ko tržište ušla 1985. godine, a kupcima se nudila po cijeni od 3990 dolara (oko 3400 eura). No, po?eli su ga prodavati tek nakon što su predstavili ?ak 500 inovacija za USA market. Još prije pet godina britanski ga je BBC nazivao “užasnim automobilom”, no sada postaje iznimno poželjan.
Kabrioletsku verziju ‘jugeca’ iz 1988. godine netko je platio ?ak 12.100 dolara (11.144,83 eura).
Rije? je o automobilu sa 100.000 prije?enih kilometara, u prestižnijoj izvedbi GVL. Cijenu mu pove?ava i originalna aspen bijela boja, unutrašnjost sjaji u bež boji, a ima ?ak i ugra?en serijski radio kazetofon. Standardna verzija s troja vrata prodana je za 9000 dolara, što je oko 8300 eura.
Zastava 101 još je jedan jugoslavenski automobil o kojem kruži bezbroj pri?a i anegdota, iako je globalno sigurno manje popularan od slavnog Yuga. Zvali smo ga Stojka, Stojedinica, Kec, Stojadin…, ovisno gdje se auto nalazio. Izvozio se u 22 razli?ite zemlje, nikad u Ameriku, a radili su ga i Poljaci koji su nam poslali svoje 126P u zamjenu za licencu. Da, Peglice.
Vjerojatno je istinita anegdota koja je kružila me?u ljudima u Jugoslaviji 80-ih godina prošlog stolje?a: “Kakva pla?a, takva vrata”. Autokriza s po?etka desetlje?a pogodila je i radnike kragujeva?ke tvornice, pa su nezadovoljni iskazali bijes rade?i tu i tamo neku glupost. Tako su nakon popravljanja nepovezanih tapeta na vratima u ovlaštenom servisu u sklopu jamstvenog popravka pronašli navedeni zapis na unutarnjoj strani vrata. Vidite, jugoslavenski radnici su nekada bili maštoviti, hrabri i poštovani ljudi koji nisu stoi?ki tolerirali smanjenje pla?a, loše uvjete rada i izrabljivanje. U Mediteran, svojevrsni kupe koji je imao samo prednja vrata, i to onaj za bugarsko tržište, uvalili bi prednja sjedišta koja se nisu mogla preklopiti. Bra?a Bugari bili su poludjeli, a što su drugo mogli nakon što su na stražnju klubi mogli jedino preskakivanjem.
U to vrijeme vrlo moderan auto ra?en po Fiatovoj licenci: motor i prednji pogon, bregasto u aluminijskoj glavi. pa tko je to tad imao – Škoda još
Nije tajna da je “Stojko” bazira na Fiatu 128, koji je svjetlo dana ugledao 1968. Dragi moji, Fiat je u to vrijeme bio vizionar na podru?ju automobilizma, nakratko je pobjedio ?ak i njema?ki Volkswagen po pitanju broja proizvedenih automobila. Na neki na?in, Fiat 128 se smatra za?etnikom dizajna modernog automobila kakvog danas poznajemo. O revolucionarnoj inovaciji (radi se, naravno, o popre?nom motoru i razli?itim duljinama pogonskih sklopova) koju je Fiat uveo s ovim modelom, više ?emo govoriti nekom drugom prilikom, no važno je znati da je Stojedinica 1971. godine stigla na tržište. Barem što se ti?e dizajna, bio je vrlo moderan automobil.Tako?er s gledišta motora, kakav je imao, poput motora Fiata 128 s bregastom osovinom u aluminijskoj glavi. Ta se zna?ajka u to vrijeme smatrala vrlo naprednim rješenjem, a ve?ina europskih proizvo?a?a nije uvela takvu kontrolu ventila u ovoj klasi sve do ranih 1980-ih. Tako je, dvije godine nakon vlastitog predstavljanja, Fiat 128 postao mladi i ugledni otac jugoslavenske Stojedinice.
Izlaz u slu?aju nužde postao je sinonim za upotrebljivost u svojoj klasi
Pa, Stojedinca je svjetlo dana ugledala nešto kasnije. 1971., samo dvije godine nakon Fiata, odnosno kada je Fiat 128 još bio vrlo svjež i vrlo popularan automobil. Još jedna zanimljivost je da je popularni Fi?o, baziran na Fiatu 600, predstavljen dvije godine kasnije kao licencirani prethodnik. Pa, Fiat 128 je naravno tako?er bio vrlo aktualan i popularan automobil u to vrijeme. Kako je bio dostupan u ?etiri karoserijske verzije, limuzina s dvoja i ?etvero vrata, karavan s troja i pet vrata, coupe i pick up (samo na tržištima Južne Amerike, kasnije i u Jugoslaviji kao Zastava Poly), imali su izmisliti nešto druga?ije u Kragujevcu. Odlu?ili su se za tada vrlo rijetko rješenje zvano ‘polubrez’. Nekakav kompromis izme?u limuzine i karavana s razbijenim stražnjim vratima. Dizajn Stojka stoga nije bio želja za inovacijom, ve? prilika koju nudi Fiat. Fiat je takav stražnji dio zamislio kao dio svojih prototipova, ali se nije odlu?io za njega. Možda je to za njih bila velika pogreška, jer je Zastava tako neformalno postala pionir na polju takvih karoserija. U to vrijeme sli?nog oblika stražnjeg kraja imala je samo Simca 1100. Kasnije se takav stražnji kraj pokazao vrlo prakti?nim i korisnim, a mogu?nost spuštanja stražnje klupe samo je pove?ala transportni kapacitet ovog automobila. Možda zato Crvena zastava nikada nije napravila kamp prikolicu na ovoj osnovi, što je zapravo velika šteta.
?asopis Avto (magazin) prvi je prikazao slike nove Zastave 101
Zastava 101 bila je automobil koji su Kragujev?ani obe?ali još 1969. godine, a od prve objave postala je vru?a tema me?u automobilistima diljem Jugoslavije. Pri?a se da je fotoreporter našeg magazina napravio gnijezdo na drvetu u blizini tvornice s kojeg je krišom mogao napraviti prve fotografije. Igrom slu?aja, htio je negdje u blizini vijadukta Pera?ica neposredno prije službenog predstavljanja vidjeti tvorni?ki testni automobil. A u 26. broju 1970. u ?asopisu Avto objavljene su prve slike i skice novog nacionalnog vozila, a govorilo se da to ne?e biti automobil koji ?e biti napravljen za naciju. Namjeravali su to napraviti za novac. I on je tako. Cijena se udvostru?ila u nekoliko godina od po?etka proizvodnje! Istina je da uglavnom na ra?un inflacije, ali interes za auto je porastao, a samim time i cijena. Nikada nije bio jako skup, toliko je koštao da si ga je mogao priuštiti jugoslavenski radnik. Automobil je postao toliko popularan da je Zastava bez ve?ih rezervi u to vrijeme obustavila proizvodnju za klasu ve?ih i tehni?ki zastarjelijih modela 1300 i 1500.
Nešto nije u redu s autom? Sve i ništa.
Zanimljivo, 101 je tako?er bio relativno pouzdan automobil, koji se ina?e volio kvariti, ali su u to vrijeme voza?i imali neka osnovna znanja o radu i popravcima motora, pa se ovaj automobil nije ?esto zaustavljao na cesti. Me?utim, prakti?ki nije bilo trenutka kada mu ništa nije bilo u redu. Lamele su možda odstupile, prekida?i su pokvareni, curila je voda unutra, problemi su bili auspusi, polomljeni su ležajevi kota?a, poluge za otvaranje prozora i vrata pokvarene, ventilacija poreme?ena, ko?nice nisu držale ravnomjerno, ukratko, sve što vam padne na pamet. Tu i tamo sve navedeno u isto vrijeme i povrh toga još neka sitnica. No, nekako se nekim ?udom dogodilo da su ti automobili još uvijek u pogonu cijelo vrijeme. Možda smo tada bili puno manje zahtjevni, ili ?ak manje mekši nego danas.
Manja poboljšanja i renoviranja za preko 37 godina života
Stojedinica je u svom životu (1971.-2008.) doživjela mnoga poboljšanja i renoviranja. Ve?ina ih je, naravno, bila estetske prirode, ali bilo je i onih koje su bile namijenjene ve?oj udobnosti. Tehni?ke promjene, posebno vrijedne pažnje, rijetke su. Poznavatelji ovih automobila gotovo to?no znaju godinu instance koju promatraju. Poznato je da su godine toga i tog bili branici, volan, tapete, kockasta sjedala i tako dalje. Za razliku od Yuga, u Stojadinu je u tom smislu vladao red.
Danas su Stojedinice s troja vrata, zvani Mediteran, vrlo traženi. Ovaj model je dobio ime po Mediteranskim igrama, kojima je Jugoslavija bila doma?in u Splitu 1979. godine. Najsnažnija verzija Stoje bio je model 1300 Special. Ovaj je imao motor od 1290 ccm, koji je od 73 konjske snage i letio je preko 160 kilometara na sat. Standardno je imao i aluminijske naplatke Cromodora. Ako se skup ovih još danas kotrlja u vašoj garaži, onda nešto vrijedi. Napravljeno ih je samo 1500, a jedan od njih dobili su i naši prethodnici na supertestu u našem ?asopisu. I bili smo prili?no zadovoljni time. Zanimljivo je i da je i nakon godinu dana na tržištu ovaj model postigao višu cijenu nego što se za njega tražilo u tvornici. Razlog je jednostavan: ove modele nije bilo lako nabaviti, a gotovo svi su htjeli “Stoenko” s okretomjerom, mjera?em temperature vode i tvorni?ki lijevanim kota?ima.
Na nekim mjestima statusni simbol, tako?er uspješan na natjecanjima
Unato? ?injenici da je Stojedinca krajem osamdesetih postala ozloglašena, dugo je uživala status poželjnog, a u nekim zemljama ?ak i premium automobila. Kada je došao na tržište, bio je moderan, ali kako se nije puno promijenio s tehni?kog gledišta, tako?er je zastario. ?ak i nedostatke, koji su na po?etku proizvodnje bili potpuno prihvatljivi, sve je teže podnositi, jer su u to vrijeme zapadni proizvo?a?i uvelike podigli razinu izrade i kvalitete. Ipak, Stoenka je uživala puno ve?i status nego kod nas, pogotovo u tadašnjim komunisti?kim zemljama. U ?ehoslova?koj je, primjerice, uspješan ?ovjek mogao kupiti Škodu, nešto uspješniju Daciju, a Stojedinca je bio rezerviran za važne menadžere i vojne ?asnike, Stojadin je postigao i zavidne sportske rezultate. Razumljivo, nije mogao konkurirati tada supermo?nim Escortima i sli?nim modelima, ali u klasama u kojima su bile dopuštene samo minimalne preinake, Stojadin je bio vrlo uspješan i na me?unarodnoj rally sceni.
Na ekspediciji Kragujevac – Kilimandžaro crkno je jedino radio kazetaš
Važan medijski projekt koji je Zastava poduzela sa Stojedinicom bila je ekspedicija pet automobila od Kragujevca do visoravni Kilimanjaro. Ruta, koju je pratilo gotovo petnaest ?lanova ekspedicije, predvi?ala je put kroz pustinje, savane, stjenovite planine i mo?vare. Prešli su Gr?ku, Egipat, Sudan, Keniju, Ugandu, Tanzaniju. Cilj je bio osvojiti vrh Jilmo na visoravni Kilimandžaro. Ukupno 11.000 kilometara u iznimno teškim uvjetima preživjelo je svih pet Stojadina bez ve?ih ošte?enja. Danas, naravno, ovako nešto ne smatramo posebnim uspjehom, ali prije 40 godina takav se podvig sa serijskim automobilima smatrao svojevrsnim svjetskim ?udom. Naravno, ne znamo koliko su rezervnih dijelova krišom vozili sa sobom u prate?im vozilima… Tijekom putovanja u Kairu su uklonjeni termostati, a prije prelaska pustinje “navija?i” su prevezeni tako da su radili neprekidno . ?ak i na temperaturama iznad 50 Celzijevih stupnjeva, Stojadin je pokazao izdržljivost, a toplina nije oštetila niti jednu unutarnju oblogu niti bilo koju drugu komponentu. Na svih pet vozila, pri?a se, jedino se pokvario naknadno ugra?eni radiokasetofon. Nakon ekspedicije svi su se Stojadini vratili ku?ama, a uprava tvornice prili?no je oštro šutjela. U tvornici je tako ostalo dosta propagandnog materijala, a sama tvornica nije dala nikakve informacije o tome. Na sre?u, novinari koji su bili prisutni u ekspediciji objavili su nekoliko tekstova o ovoj pri?i, a postoji i video dokumentacija koju možete pogledati na YouTubeu. Ovi automobili su svoj život završili u svakodnevnoj upotrebi na cestama Jugoslavije, ali koliko je poznato , ni jedan od pet Stojadina iz ove ekspedicije nije sa?uvan. Stojedinica, što ti se dogodilo? Na slovenskim cestama ih je tek nešto više od 100, na hrvatskim i koja tisu?a. Uglavnom su po selima i štagljima. Unato? tome što je ovo bila najpopularnija Zastava me?u Hrvatima, na našim cestama ih je registrirano tek oko tisu?u. Ako je vidite na cesti, rije? je o prava rijetkost. Modela Zastave 128 je još manje – svega stotinjak. Od Zastavih automobila koje je 1997. na našim cestama bilo i iznad 250.000 danas ih je ostalo oko 3700. Najviše ima Fi?a , a zatim je tu Yugo . Zanimljivo je i ujedno žalosno da su sve Floride nestale naših cesta. Bio je to, me?utim, model koji je Zastavu trebao staviti na kartu proizvo?a?a automobila, koja ide u korak s vremenom. U Sloveniji je u najboljim trenucima za kragujeva?ku tvrtku prometovalo ?ak 160.000 Šajka?a – Zastava 101. (20%).
Osobno iskustvo: tata ga je zamijenio za neku sliku
Kratko sam imao i Stojedincu. Godina 1973. Kažem vam, bila je to ko?ija Delux. Auto je bio bez grijanog stražnjeg stakla, bez prekida?a za sva ?etiri žmigavca, korištena je vakuum pumpa za pranje stakla pritiskom na gumenu membranu prstom. Tako je ostala bez svega što zimi dobro do?e. Ali bila je lijepa, žuta, imala je samo 900o prije?enih kilometara, a straga još uvijek bila odjevena u tvorni?ku foliju. Imao je i radio i radio pretplatnu naljepnicu na vjetrobranskom staklu. To je istaknuo moj otac, jedan dan nakon što sam totalno bacio svoj Mitsubishi Colt. Ironi?no, nesre?a s Coltom se dogodila, jer mi je neki Nenad Miši? preprije?io put s drugim, novijim Stojadinom, a ja sam završio u hrpi snijega uz cestu.Tada sam svog Stojka dobio prakti?ki besplatno, ili moj otac dobio zauzvrat, za neku glupu sliku. U prtljažniku je doniran komplet novih amortizera koje je donirao Albanac koji je radio u tvornici UPIM u Prištini. Tamo su radili amortizere za mnoge europske marke, najviše za Peugeot, a naravno i za Zastavu. U toj istoj tvornici na uvezene Peugeote 104, 305, 504 i 505 ušrafljeni su branici i retrovizori. Zato u tim krajevima i danas vole Peugeot.
E, sad znate da kada vidite Kosovara u Peugeotu, to nije slu?ajnost, ve? im je to sje?anje na neka romanti?nija automobilisti?ka vremena. Uz dužno poštovanje prema svim ljudima iz tih krajeva, ali to je tako. Moj Stojadin i ja smo se vozili u školu oko dva mjeseca. Neregistriran, jer nije bilo dokumenata. Tako je otišla i na more. Bilo je po najve?oj hladno?i te zime, nije bilo vru?e u njoj. Bilo je dosta rose, ali auto s malo osje?aja gušenja volio se zapaliti i uvijek je radio besprijekorno. Ne sje?am se da je to bio brz auto. Volio sam se voziti s njom (tada je to bila neka izložba), ali mojoj Jadranki je bilo malo neugodno, jer sam je navikao na bratov Golf GTD i moju Vespu. Bila je žedna Stojedinica, ali na taj put sam s prodajom Levi’s traperica ispod stola prili?no dobro napunio njegove školske džepove. Tako me Stojedinica nije osudila na kruh i vodu. U manje od dva mjeseca s njim sam prešao nešto više od 4000 kilometara. Ne znam što joj se dogodilo. Jednog dana sam je ostavio kod oca u radionici, koliko znam on ga je najvjerojatnije nekome dao. Zamijenio ga je Volvo 244. Bio je, što se goriva ti?e, prava pijanica… O njemu drugi put.
Izvor: Startnews.hr
