Novija vrsta vozila teško je zamisliti bez klima uređaja, a tjekom ljeta temperature su toliko nepodnošljive da i mnogi vlasnici starijih vozila odlučuju ugraditi klimu…
Auto klima danas je više potreba nego luksuz iako se prije redovito smatrala isključivo luksuzom. Radi se o veoma sofisticiranom uređaju kojeg je potrebno redovito servisirati i paliti pa čak i u zimskim mjesecima. Tako je, iako nam u zimskim mjesecima klima ne treba, dobro ju je upaliti jednom mjesečno, kako bi ostala u dobroj funkciji. Kada se radi o sezoni klima uređaja, najbolje ih je provjeriti prije nastupa ljeta ili odlaska na dulji put u ljetnim mjesecima. Potrebno je znati i da se godišnje gubi od 3 do 8 posto plina u klimi koji je ključan za dobro hlađenje, što je dodatni motiv za redovito servisiranje.
U prošlosti se za auto klime najčešće koristio plin freon. Međutim, ubrzo se saznalo kako je ovaj plin izrazito štetan za ozonski omotač, odnosno uništava ga pa se u današnjim klimama koristi plin pod nazivom R – 134a. U suštini ovo je druga vrsta freona koja je znatno manje agresivna za ozonski omotač.
Sve klime možemo podijeliti na manualne i automatske. Manualne su takve da se njima upravlja ručno, dakle vozač ili suvozač namještaju temperaturu i ostale parametre, dok je automatska takva da njome upravlja računalo.
Svaka klima ima stranu niskog i visokog tlaka. Na strani niskog tlaka sistema su ekspanzijski ventil, isparivač i cijevi koje su između njih, dok su na strani visokog tlaka kompresor, kondenzator, isušivač vlage te cijevi koje se nalaze između njih.
Plin prvo prolazi kroz isparivač i dolazi do kompresora koji povećava tlak i temperaturu plinu i potom ga izbacuje prema kondenzatoru ili, kako se kondenzator još naziva, hladnjak klime. Svrha kondenzatora je da plin ohladi, a kako se hladi, pretvara se u tekućinu koja je pod visokim tlakom. Nakon kondenzatora plin u tekućem stanju odlazi u isušivač vlage, a radi se o svojevrsnom rezervoaru koji je napunjen granulama te je njihova uloga upijanje viška vlage. Ovo je veoma važan dio jer se eventualna vlaga može kristalizirati unutar sistema, što u konačnici može naštetiti auto klimi. Nakon isušivača vlage, plin odlazi u ekspanzijski ventil, što je dio sistema s niskim tlakom. Ovdje se plin iz tekućeg stanja pretvara u mješavinu plina i tekućine, a ventil podešava tlak kako bi sve teklo glatko. Poznate su dvije vrste ekspanzijskih ventila, s podešavanjem otvaranja te termostatski, no namjena im je ista. Nakon toga, mješavina plina i tekućine pod niskim tlakom odlazi u isparivač koji se nalazi u kabini vozila, a namjena mu je primanje topline iz kabine. U idealnim uvjetima mješavina plina i tekućine u isparivaču treba se nalaziti na nula stupnjeva Celzijevih. Plin tada isparava na račun topline koja se preuzima iz kabine. Naime, ventilator kabine usisava topli zrak, on prelazi preko isparivača, hladi se i ohlađen ulazi u kabinu. Plin tada opet ulazi u kompresor u kojem mu se povećava tlak i cijeli ciklus ide ispočetka.
Isparivač, osim toga, i smanjuje vlažnost u kabini vozila, odnosno vlažnost iz tog dijela se kondenzira na isparivaču, a tako skupljena vlaga posebnim crijevom se odvodi iz vozila, zbog čega primjećujemo lokvice vode ispod automobila kojem je upaljena auto klima.
Izvor: Silux.hr
