Advertisements

Utrka za 24 sata Le Mansa 1955. je najveća tragedija u povijesti auto-moto sporta

Čak 83 poginulih i 120 ozlijeđenih gledatelja, tehničkog osoblja i vozača uvjerljivo je najviše u povijesti pa nakon utrke za 24 sata Le Mansa 11. rujna 1955. više ništa nije bilo isto.

Da je legendarni vozač Formule 1 James Hunt imao pravo kad je medijima često govorio kako je trkaći automobil mrtvački kovčeg na kotačima dokazale su brojne velike nesreće na utrkama, ali najpoznatija i uvjerljivo najtragičnija dogodila se 11. rujna 1955. godine na utrci za 24 sata Le Mansa.

Obzirom da su klase na utrci za 24 sata Le Mansa izmiješane često se događa da pojedini automobili budu osjetno brži od ostalih. No, to nije problem ako se poštuje pravilo da vozači u slabijim i sporijim bolidima propuštaju brže. Glavni problem zbog kojeg je došlo do tragične nesreće golemih razmjera je gotovo nikakva razina sigurnosti za natjecatelje i gledatelje. Naime, 1955. godine je boks bio smješten uz samu stazu, a gledatelji nisu imali nikakvu zaštitu od letećih dijelova bolida, koji su nakon sudara poput smrtonosnih projektila.

Tog jutra svi su s pravom očekivali spektakularnu utrku. Najveći favoriti Ferrari, Jaguar i Mercedes na startu su se pojavili s novim bolidima, a napeti kao puške start su čekali vozački velikani kao što su Fangio, Moss, Hawthorn, Fitch, Levegh…

U prva 34 kruga utrke uzbuđenja nije nedostajalo. Favoriti su nizali najbrže krugove, a gledatelji uživali u izvrsnoj atmosferi. U 35. krugu Mike Hawthorn je naglo zakočio prije ulaska u boks. Njegov novi Jaguar s disk kočnicama usporavao je toliko dobro da ga drugi vozači nisu mogli izbjeći bez naglog trzaja volanom. Lance Macklin je skrenuo ulijevo, Pierre Levegh udesno.

Upravo taj manevar lansirao je Francuza u publiku brzinom većom od 200 km/h. Preletio je nasip, koji je bio barijera između staze i gledatelja, te se zaustavio tek nakon punih 80 metara. Pierre Levegh ispao je iz automobila i na mjestu ostao mrtav, a dijelovi njegovog Mercedesa letjeli su tribinom, dok je ostatak automobila planuo.

Premda je bilo jasno kako se dogodila najveća tragedija u povijesti auto-moto sporta organizatori su odlučili nastaviti utrku kako 250.000 uspaničenih gledatelja ne bi zakrčilo pristupe stazi i time onemogućilo prilaz hitnoj pomoći i vatrogascima. Zbog te odluke gledatelji na drugim dijelovima staze satima nisu znali što se dogodilo, a sumnja se pojavila tek kad je iz Njemačke stigla naredba da se njihovi vozači povlače iz utrke iz poštovanja prema poginulim gledateljima, ali i njihovom vozaču Pierreu Leveghu. Mercedesi su u tom trenutku držali prvo i treće mjesto.

Obzirom da se Mercedes povukao, a Ferrari je imao tehničkih poteškoća, Mike Hawthorn u Jaguaru stigao je do pobjede s punih pet krugova prednosti. Ljubitelji utrka nikad mu nisu oprostili slavlje uz šampanjac, a posebno su bili bijesni predstavnici medija iz Francuske, koji su ga dugo nakon ove utrke kritizirali u svojim kolumnama.

Slijedećih nekoliko godina u većini država bilo je zabranjeno održavanje utrka dok se sigurnosni standardi na stazama ne povećaju. Mercedes se povukao iz utrkivanja sve do 1989. godine, a krivac za nesreću nikad nije do kraja iskristaliziran. Zaključaj je da je to tragedije došlo zbog kombinacije lošeg asfalta, ograde visoke tek jedan metar između staze i gledatelja, nepostojanja barijera koje bi smanjile brzinu bolida prilikom izlijetanja sa staze, kočnica s bubnjevima kakvim su bili opremljeni Mercedesi…

Uglavnom, u konačnici nitko nije odgovarao, ali je ova nesreća bila snažan poticaj za povećanje razine sigurnosti na svim trkalištima. Službena statistika kaže da su na utrci za 24 sata Le Mansa 1955. godine poginule 83 osobe, a ozlijeđeno ih je 120. Neslužbeno ozlijeđenih je bilo između 180 i 190, ali nisu svi tražili medicinsku pomoć.

Kristian Sikavičev

Advertisements