Kako se kroz povijest razvijala automobilska industrija, tako su se razvijali i lakovi, boje koji se apliciraju na karoseriju. Od automobila koji su uglavnom bili crni, preko veoma živih boja pedesetih pa do današnjih metalik nijansi, napredak auto lakova doista je velik.
Prve boje za automobile nanosile su se ru?no, ?etkama i sli?nim priborom. Sušenje je na sobnoj temperaturi trajalo danima pa ?ak i tjednima. Kada je zapo?ela masovnija proizvodnja automobila, boje i lakovi naneseni na njih sušili su se u velikim pe?nicama, kako bi se ubrzao proces. Danas se auto lakovi nanose velikim robotima koji nalikuju na divovske ljudske ruke. One raspršuju lak u jednakom sloju, a sušenje nakon toga traje svega nekoliko sati.
Proces bojanja automobila obi?no ide u nekoliko koraka. Prvo se cijeli limeni dio presvla?i posebnim fosfatnim premazom kako bi se smanjio u?inak korozije. To se radi tako da se limeni dijelovi urone u mješavinu nazvanu ELPO/E-Coat, a nakon toga se pušta struja. Limarija se ponaša kao katoda, a mješavina kao anoda te se u tom procesu lijepi za limariju. Ovaj E-Coat još se naziva i CED boja.
Nakon toga ide zaštitna boja. Ona ima nekoliko funkcija. Ovisno o tome kako je nanesena, tako ?e izgledati i finalni proizvod pa je bitno da bude što ravnija i gla?a. Osim toga, zaštitna boja štiti od korozije, razlika u temperaturi, UV zraka, itd.
Poslije ovoga ide bazna boja. Ona u sebi sadrži efekte osnovne, finalne boje, odnosno laka. Ona može biti ?ista, metalik i pigmentna. ?ista boja nema nikakvih efekata te je najlakša za nanošenje. Koristi se veoma široko, najviše na teretnim vozilima, zrakoplovima i motociklima. Metalik boja ima u sebi aluminij kako bi stvorila dojam reflekcije, svjetlucanja. Teže ju je nanositi jer postoji opasnost od toga da se nakuplja na mjestima i stvara tamne mrlje. Pigmentna boja ima posebne pigmente koji se još nazivaju i biserima. Pigment se dodaje na kraju kako bi se dobio dojam dubine boje.
Na kraju se cijela karoserija premazuje finalnom bojom. Ona ima izraziti sjaj te je zadnja faza preko koje se doga?a interakcija s okolinom. Iz tog razloga to mora biti kemijski stabilna boja kako bi se oduprla ogrebotinama i UV svjetlu.
Ono što je svakako važno napomenuti jesu suvremene vodene boje. One se zapravo koriste ve? nekih desetak godina i konstantno se usavršavaju. Nastale su i razvijaju se zbog sve ve?e potrebe za zaštitom okoliša. Vodene boje u sebi imaju manje štetnih kemikalija i plinova, a ujedno su ?iš?e i jasnije u smislu same boje. Osim toga, u razvoj vodenih boja trenutno se ulažu velika sredstva i slobodno ih možemo nazvati budu?noš?u u auto industriji.
Za kraj, možda se pitate zašto su u prošlosti automobili bili lakirani u veselim, živim bojama, a danas su naj?eš?e bijeli, crni ili sivi. I ovo je tako?er vezano uz samu tehniku lakiranja i boje. Naime, u prošlosti su se naj?eš?e koristile visoko solventne boje i tehnika emajliranja. Na kraju se pokazalo da je sve ovo jako slabo u kontaktu s UV zrakama i ostalim vremenskim uvjetima. Danas se na bojama automobila rade razna testiranja koja moraju pro?i prije izlaska na tržište. Retro boje uglavnom ne bi prošle takve rigorozne testove.
Izvor: Silux.hr
