Može li se kratko objasniti što je oktanski broj? Može: to je mjera otpornosti na detonaciju. No, to možda nije i jasno objašnjenje. Postoji li slična vrijednost za dizelska goriva? Što znači slovno-brojna oznaka koja je relativno nedavno istaknuta na pumpama uz gorivo? Hoće li s nekim gorivom auto bolje vući? Pogledajmo što te oznake znače i objasnimo svojstva goriva na relativno kratak, ali i jednostavan način.
Oktanski broj
Kako smo i započeli tekst, oktanski broj je pokazatelj koliko je pojedina smjesa benzina otporna na detonaciju, tj. samozapaljenje zbog visokog tlaka i temperature. Motori visokih performansi koriste relativno visoke stupnjeve kompresije, pa zahtjevaju gorivo koje se neće u krivom trenutku (prerano) zapaliti. Dakle, ta mjera nema veze s kaloričnosti benzina, koliko energije benzin sadrži po jedinici mase. Drugačije rečeno, klip na putu u gornju mrtvu točku (takt kompresije u konvencionalnom četverotaktnom motoru) smanji slobodni prostor u cilindru, zbog čega dolazi do smanjenja obujma smjese goriva i zraka, a time i povećanja temperature (i tlaka) te smjese.
Oktani su hidrokarbonati koji imaju svojstva više energije aktivacije (treba im dati više energije da se kemijski mijenjaju – zamislite razliku temperature potrebne da se zapale vlažna i suha drva za roštilj!) i tako reguliraju svojstva benzina. I na koncu rezultat: hoće li vaš auto ići bolje na 100-oktanski nego na 98 ili 95-oktanski benzin? To, naravno, ovisi o autu. Motori već dulje vrijeme koriste senzore za tzv. kucanje, prijevremenu detonaciju, i sukladno tome štimaju parametre rada (poput omjera smjese ili tlaka turbine). Bolji motori (koji obično koriste relativno više stupnjeve kompresije) moći će iskoristiti 100-oktanski benzin pa će bolje raditi, no za vozača će veći efekt biti placebo za performanse, a nešto efikasnije korištenje benzina što se može prepoznati nakon puno kilometara.
Cetanski broj
Dizelski motori rade s većom kompresijom od benzinskih jer se umjesto na paljenje smjese goriva i zraka elektri?nom iskrom, oslanjaju na svojstvo samozapaljenja zbog stvaranja uvjeta visoke temperature tlačenjem. Naravno, varijacije i iznimke su brojne, a posebno treba istaknuti Mazdin Skyactiv-X, prvi serijski motor za putnička vozila koji kombinira paljenje smjese svjećicom i kompresijom. Kada su se pojavili, i Skyactiv-G i Skyactiv-D motori imali su varijante s tada najvišom kompresijom za benzince i najnižom za dizele: oko 14:1, ovisno o generaciji.
Dizel je i masniji od benzina (zato dvotaktni benzinski motori koriste smjesu benzina i ulja koje podmazujue motor, za razliku od benzina koji nema to lubricirajuće svojstvo), no bitno je da dizelsko gorivo ima takva svojstva da je podložno samozapaljenju. Za dizelska goriva se umjesto oktanskog češće koristi cetanski broj, a on odražava i svojstvo brzine izgaranja, te je dio opisa svojstava pojedinog tipa dizelskog goriva (uz svojstva poput masnoće, zgušnjavanja na nižim temperaturama itd.). Zbog korištenja visoke kompresije (kod prošlih generacija oko 20:1, naprema oko 10:1 za benzinske motore), dizelski motori rade bučnije, grublje i uz naglašenije vibracije. To je dio razloga niže brzine vrtnje, te čvršćih i težih pojedinih komponenti (jer čvrsto i lagano znači skuplje za izradu i prodaju). Sigurno vam je poznat klak-klak zvuk starijih Mercedesa?
E5
Ova oznaka deklarira da je 5% goriva koje točite etanol. Rani automobili mogli su voziti na jaču žesticu, no većina automobila nije projektirana da rade na čisti etanol (no, za protuprimjer možemo navesti taksije u Brazilu koji voze na alkohol), jer etanol ima drugačija svojstva izgaranja i nižu energijsku vrijednost. U benzin se dodaje jer povisuje oktanski broj (što ponekad znači da i lošiji benzini dostignu propisane vrijednosti za prodaju za osobne automobile), ali i kao način smanjenja potrošnje naftnih derivata. U nastavku ćemo se osvrnuti i na ekološku stranu biogoriva.
B7
Ova oznaka govori da je dizelskom gorivu dodano 7% biodizela, što se radi da se smanji ovisnost o nafti. Kao i etanol, i biodizel se dobiva iz biomase: ta goriva rafiniraju iz npr. šećerne trstike i uljane repice. Znači li to da su čišća za okoliš? Ne nužno, jer i energija za proizvodnju i rafiniranje tih goriva mora od nekud doći, no oni svakako jesu obnovljivi resursi. Prije nego kukuruz počnete koristiti za gorivo ili potegnete brazdu po dvorištu, pričekajte sa sadnjom za ovu namjenu.
Prema jednom američkom istraživanju, za litru biodizela treba oko 16.5 kg šećerne trstike (nakon mjeseci rasta, toliko je prosjek s površine od okvirno 9 m^2), a goriva su podložna i labirintu poreza i propisa (a nismo ni dotakli materijale i energiju za proces rafiniranja). I naravno, takvo gorivo ima drugačija svojstva, što nije smetalo npr. starim tenkovskim motorima koji su vozili na gotovo bilo kakvo ulje, ali bi svakako smetalo fino uštimanim Euro 6 motorima.
