U vijestima o suvremenim automobilima ?esto se spominje i razina samovožnje nekog novog modela, koja se može nalaziti u rasponu od 1 do 5. Razine samovožnje i njihova gradacija dogovorene su i definirane od strane Udruženja automobilskih inženjera (Society of Automotive Engineers), kako bi opise mogu?nosti u?inili univerzalnim i primjenjivim na sve proizvo?a?e automobila.
Definirano je pet razina samovožnje, po?evši od razine „1“, koja predstavlja osnovnu razinu, do razine „5“, koja predstavlja najsloženiju razinu. Me?utim, što svaka od njih zna?i, što uklju?uje i kada joj se možemo nadati na našim cestama, pro?itajte u nastavku teksta.
Razina samovožnje „1“, je prema definicije SAE-a, ona razina u kojem je barem jedna upravlja?ka funkcija u automobilu izolirana i automatizirana. Temeljen informacija iz senzora i (potencijalno) kamera, automobil upravlja jednom komponentom sustava, ali je ?ovjek kao voza? i dalje nužan u automobilu i obavlja ve?inu poslova. Primjer sustava kojim su opremljeni automobila s razinom samovožnje „1“ su adaptivni tempomat ili sustav za usmjeravanje vozila unutar voznih traka. Prvi ovakav sustav predstavio je Mercedes-Benz u devedesetim godinama prošlog stolje?a, gdje je za potrebe adaptivnog tempomata koristio ugra?eni radar.
Razina samovožnje „2“ uslijed zrelosti tehnologije koristi se ve? niz godina, te su realno, ve?ina automobila (više klase) današnjice uglavnom na ovoj razini. Razina samovožnje „2“ ozna?ava da je automobil u stanju paralelno raditi barem dvije automatizirane aktivnosti, pri ?emu je prisutnost voza?a i dalje neophodna, te realno, voza? i dalje upravlja automobilom. Temeljem podataka iz osjetila, uglavnom kamera, automobili tako mogu istovremeno mijenjati smjer i brzinu prilikom samostalnog parkiranja, ili putem kombinacije adaptivnog tempomata i sustava za održavanje vozila u voznoj traci. Prvi automobil opremljen razinom samovožnje „2“ bila je Mercedes-Benz S-Klasa.
Razina samovožnje „3“ ozna?avaju automobile s visokim stupnjem automatizacije upravljanja, pri ?emu sustav upravljanja automobilom može u potpunosti samostalno upravljati automobilom koriste?i podatke s vlastitih ili vanjskih osjetila, ali u odre?enim uvjetima. Primjer je mogu?nost samovožnje na autocesti, gdje vozilo samostalno može pratiti vozne trake, održavati definiranu brzinu i pretjecati spora vozila. Voza? je i dalje nužan u automobilu, te u svakom slu?aju mora biti u mogu?nosti preuzeti kontrolu nad vozilom. U ovoj razini samovožnje vozilo se u velikoj mjeri oslanja i na informacije koje u stvarnom vremenu dobiva iz vanjskih izvora, a primjer su digitalne karte visoke rezolucije koje preuzima sa mreže.
Razina samovožnje „4“, unato? marketinškim trikovima pojedinih proizvo?a?a, koji tvrde da su njihovi produkcijski automobili opremljeni ovim tehnologijama, zapravo još uvijek nije u stvarnosti prisutna na tržištu.
Razina samovožnje „4“ ozna?ava da je automobil u potpunosti samostalan, te da se može samostalno kretati u gotovo svim uvjetima. U velikoj mjeri ova tehnologija ovisi i o primjeni brzih komunikacijskih tehnologija u automobilskoj industriji, primjera radi, o?ekuju se da automobil komunicira s ostalim vozilima oko sebe, kao i sa infrastrukturom. Na ovoj razini voza? nije više potreban, te se vozilo može samostalno kretati, a primjer upotrebe su transporteri za prijevoz osoba koji demonstriraju tehnologiju u pojedinim gradovima ili na pojedinim sajmovima.
Razina samovožnje „5“ najviša je razina automatizacije razine upravljanja vozila, gdje je voza? u potpunosti suvišan, pri ?emu vozila nisu opremljena sustavima upravljanja kao što su volan i papu?ice gasa. U velikoj je mjeri zastupljeno i korištenje umjetne inteligencije, iznimno su ovisni o stalnoj povezanosti na mrežu, te na vlastite senzore. Prvi modeli na tržištu se o?ekuju sredinom sljede?eg desetlje?a, a tehnologijom prednja?i Google sa svojim projektom Waymo.
Svakako i pro?itajte temu – Saznajte sve o na?inu na koji radi samovoze?i automobil
