Ako nam je cilj voziti tako da ne pogoršavamo sigurnost prometa, ali i da poboljšamo upravljanje vozilom, znači da smo došli do točke spajanja sigurne i sportske vožnje. Sličnosti je više nego bi se na prvi pogled reklo. Ali kako sve to zapakirati u samo 3 zlatna pravila? Finesa, nijansi i prilagodbi specifi?nim situacijama je ogroman broj, ali svode se na neke temelje, na zajedničke nazivnike: okolina, vozač, automobil. Drugim riječima, obratimo pozornost na to kako je vozač smješten u auto (ergonomija), kako vozi (tehnika) i kako pazi na okolinu (taktika).
1. O ergonomiji
Položaj sjedenja je bitan kako bi vozaču omogućio dobar pogled i dobru kontrolu. Pogled mora biti fokusiran na cestu, ali ne u jednu točku, nego slobodan periferno i u sprezi s očekivanjem potencijalnih prepreka iza zavoja. Volan se ne treba “gušiti”, ali niti voziti jednim prstom. Ruke obruč volana primaju otprilike na polovici (osim za offroad vožnju kada treba paziti na palce), što omougćuje dobar raspon okretanja bez otpuštanja volana, osjećaj otpora kotača, i prirodnu simetriju pri reakcijama . Nema “sportskijeg” držanja od tog, a dokaz za to su praktički sve snimke iz kabine dobrih vozača utrka.
To ne znači da za normalni, svakodnevni promet ne treba primjenjivati neke stvari iz kabine sportskog automobila, upravo suprotno: cilj je kontrola nad automobilom i svijest o okolini. Optimalno sjedenje za volanom tako povećava sigurnost.
2. O tehnici
Gotovo sve unose kojima upravljamo automobilom možemo opisati optimalnima kada su “sinusoidalni”: npr., pokret volana počne blago, ubrza po potrebi, usporava, te se zaustavlja blago. Isto vrijedi za povrat, ili pak za pritiskanje i otpuštanje pedala.
Za tu i druge napredne tehnike potrebna je vježba u sigurnim uvjetima, a možete potražiti i instrukcijske videe, ili još bolje, školu sportske vožnje. Poanta sportske, ali i sigurne vožnje, leži u poznavanju inercije automobila, pa posljedično u upravljanju dinamikom težišta automobila. Ulazak u zavoj pod kočenjem lijevom nogom dok je desna usidrena i spremna za dodavanje gasa, očekivanje rasterećivanja i opterećivanja stražnjih guma te što variranje trenja znači za putanju auta, ili pak šaltanje u nižu brzinu sinkroniziranjem broja okretaja getribe i zamašnjaka pomažu i na cesti i na pisti.
Spomenimo ovdje i svijest da aerodinamika auta nije nužno istovremeno pogodna za snižavanje potrošnje i povećavanje stabilnosti, ili da se kočnice relativno lako pregriju ako nisu održavane i ako se auto ne koristi pravilno.
3. O taktici
Osim preduvjeta koje si stvori vozač, svojstva automobila i tehnike vožnje, ključna je i taktika, odnosno odluke koje vozač donosi. I ovdje možemo spomenuti razne štoseve, poput opreza s prijelaskom preko ostavljenih tragova guma na asfaltu za vrijeme kiše (guma na gumu prianja lošije po kiši) ili planiranju putanje kroz zavoj ovisno o onome što se nalazi iza zavoja.
Uz to, potrebno je smanjiti distraktore za vozača poput pretjeranog korištenja infotainmenta. Pažnja mora biti dostupna u ključnom času, koji ne možemo predvidjeti. Npr., kada se odvija neka iznenadna i/ili zahtjevna situacija poput pojave divlje životinje na cesti, ulja na cesti, ili drugog vozača koji nam je oduzeo prednost. Upravo zato, zbog posvećivanja pažnje, ljudi često smanjuju radio dok traže parking, ili prestanu razgovarati kada se pojavi iznenađenje na cesti.
Te tri skupine “pravila” za vožnju međusobno se nadopunjuju, a otvaraju brojna pitanja i odgovore. Bitno je još naglasiti da nije isto voziti i voziti u prometu, ali vrijede neke slične smjernice, a neke od njih pokrili smo u ove 3 točke.
