Dobre poznavatelje prilika u autoindustriji nije iznenadio podatak da je istraživanje kojim je obuhva?eno više od 13.500 vozila pokazalo kako najpouzdanije automobile proizvodi Hyundai, a nas je ponukalo da se vratimo 30 godina u prošlost i usporedimo Hyundai i Yugo.
Znana je pri?a o po?ecima Hyundaija i zamecima uspjeha koji je dobio zamah ni manje ni više nego fenomenalnom pri?om peruanskog taksiste koji je još u ranim osamdesetim godinama svojim Hyundai Ponyjem bez kvara po razrovanim latinoameri?kim prometnicama prevalio nevjerojatnih 700.000 kilometara!
Do tada korejska kompanija bila je tek u povojima, uglavnom se oslanjala na Mitsubishijevu mehaniku i pokušavala napraviti nešto što bi se moglo približiti istinskim automobilima. Bili su miljama udaljeni od Japanaca koji su i deset godina ranije, prije svega s Hondom Civic, po?eli osvajati i najzahtjevnije tržište Sjedinjenih Država. Bilo je to vrijeme, pa sve negdje do 1987., do kada je Hyundai bio po svemu puno bliži Crvenoj zastavi iz Kragujevca, nego znanim japanskim ekspanzionisti?kim modelima koji su na krilima naftne krize i visokih cijena goriva nudili odli?ne i super štedljive aute, ne i pretjerano jeftine. Tako što su ostavili Jugoslavenima i Korejcima koji su Yugo i Pony po?eli prodavati po cijeni od 3990 i 4990 dolara.
Uz to Balkanci su nudili, pazite sada i to još kada, desetogodišnje jamstvo ili 100.000 prevaljenih kilometara. Bili su rame uz rame s Hyundaijem. Štoviše, prve izvozne 1987. prodali su tri izvedenice Yuga A u nakladi od 47.000 primjeraka, a Hyundaija je prodano za tre?inu manje.
Koreanci su ipak bili oprezniji, a nisu dobili ni ameri?ke sankcije 1990., kao što se ‘šajka?ama’ dogodilo, makar nespretno je Yugo nazivati ‘šajka?om’ obzirom da su 55 posto ugra?enih dijelova proizvodili Slovenci i Hrvati. Ve? te ih je godine u SAD-u prodano samo 4000, ili 12 puta manje nego u po?etku. Sve druk?ije bilo je s Hyundaijem. Njihove brojke, a i sve ostalo krenulo je sasvim suprotnim smjerom. Imali su jednake startne pozicije, a danas je Hyundai/KIA jedan od pet najve?ih proizvo?a?a automobila na svijetu. I jedni i drugi dobro su znali da uspjeha nema bez osvajanja ameri?kog tržišta. I dok Korejci dostižu Japance, ‘Jugosi’ su propali. Hyundai ne samo da danas odli?no prodaje aute u SAD-u, prodaje one najve?e i najskuplje, poput Santa Fe-a. Uz sve to osmislili su i Genesis, brend namijenjen prije svega za ameri?ko tržište, nešto sli?no kao što Honda ima s Acurom, Nissan s Infinitijem i Toyota s Lexusom. Sjajna je to pri?a koja ih je dovele do godišnje produkcije od 10 milijuna primjeraka.
Danas u SAD-u, a i drugdje, Hyundai slovi kao pouzdan, solidan i kvalitetan proizvo?a? auta. Iako to danas malo koga zanima, možda samo još nas koji smo bili involvirani u proizvodnju Zastavinih automobila, ?injenica je da nije daleko od istine kako je ‘Yugo vjerojatno bio jedan od najgorih automobila ikada prodavanih u SAD-u!’. Takva ga karma prati s druge strane Bare, a imali su jednake šanse…
Ovu pri?u valjalo je ispri?ati kako bi se uvidjelo da šanse postoje, no da bi se i realizirale do kraja valja imati puno više od napuhanog balona.
No, vratimo se na Yugo… Za proboj na tržište SAD-a najzaslužniji je Malcolm Bricklin koji je u njemu vidio golem potencijal i odlu?io svojim sugra?anima ponuditi razmjerno dobar gradski automobil po smješno niskoj cijeni. Yugo je doživio više od 500 promjena prije dolaska na tamošnje tržište, a zna?ajno je postrožena i kontrola kvalitete. Dva Zastavina inženjera Dragan Ranislavljevi? i Petar Milovanovi? bili su zaduženi za eventualne reklamacije, a ?esto su se znali požaliti kako tamošnji kupci traže ‘dlaku u jajetu’. Naravno, prije po?etka prodaje Yugo America morao je pro?i brojna testiranja, ali svih 36 testova izdržljivosti uspješno je položio.
Yugo se prakti?ki preko novi našao u ponudi ?ak 160 ameri?kih dilera, a potražnja je bila tolika da je ve? u prvoj godini moglo planuti više od 200.000 primjeraka. Prva tri Yuga u Americi bila su crvene, bijele i plave boje, a predstavljeni su na salonu automobila u Los Angelesu u svibnju 1984. godine. Uz jamstvo od 10 godina ili 100.000 kilometara interes javnosti bio je toliko golem da je Yugo bio glavnom temom iznimno renomiranih medija kao što su Los Angeles Times, New York Time i The National Enquirer. Bazni Yugo GV (Great Value) prodavao se po cijeni od 3990 dolara, GVC je imao krovni prozor, GVL i GVS ponešto bolju opremu, a najsnažniji je bio Yugo GVX sa 1,3-litrenim motorom i 5-stupanjski ru?nim mjenja?em. Od 1990. godine GV i GVL prešli su sa 1,1-litrenog motora i 4-stupanjskog ru?nog mjenja?a na 1,3-litreni motor i 5-stupanjski ru?ni mjenja?, dok se opcijski nudio i Renaultov 3-stupanjski automatski mjenja?.
Vrtoglavim usponom i još bržim padom Yuga najbolje se pozabavio ameri?ki povjesni?ar Jason Vuic, koji je izdao knjigu pod naslovom ‘THE YUGO: Uspon i pad najgoreg automobila u povijesti’. On osobno smatra da Yugo nije imao previše šanse za uspjeh na toliko zahtjevnom tržištu poput SAD-a, jer se Yugo zapravo temeljio na tada ve? zastarjeloj tehnologiji Fiata 127. Premda je Fiat 127 uspjeh potvrdio titulom Europskog automobila 1972. godine, radilo se o tehnologiji s kraja 60-ih godina, a Yugo je u pohod na Ameriku krenuo 1984. godine. Više od neuspjeha u SAD-u, tvorce Yuga boli ?injenica da je postao predmetom sprdnje cijele ameri?ke nacije, poput ulogama u filmovima Umri muški 3, Vrana, Tko je ubio Monu, ili pretvaranja Yuga u razne duhovite skulpture.
No, osim debakla Yuga u SAD-u, bolje nije prošao niti ?ovjek koji je zaslužan za njegov dolazak na tamošnje tržište. Naime, Malcolm Bricklin je možda imao dobre ideje i inicijativu, ali nije imao dobar osje?aj za biznis. Najbolji primjer tome je Subaru Amerika, koji je osnovao, a potom prodao za 100.000 dolara. Da je pri?ekao danas bi bio težak nekoliko desetaka milijuna dolara.
Da zaklju?imo, Hyundai svakim novim modelom dokazuje da je danas top klasa i tu nije ništa nimalo sporno, dok je s druge strane Yugo daleko od najgoreg automobila. On je samo bio auto koji je u pogrešno vrijeme ba?en u ralje najve?eg automobilskog tržišta na svijetu. Za uložen novac nudio je puno, a to ?e posvjedo?iti brojni voza?i s naših prostora. Amerikanci nažalost ?esto nisu niti mijenjali ulje. Jednostavno Yugo je u usporedbi s tamošnjom kupovnom mo?i bio toliko jeftin da su smatrali kako ga ne treba održavati.
Tekst: Igor Staži? i Kristian Sikavi?ev