Nakon rata, a pogotovo 1950-ih i 1960-ih, Italija je bila u naglom ekonomskom usponu: il miracolo economico, ekonomsko čudo slatkog novog života. Jedan proizvod iz tog vremena bio je Fiat 600 (1955.) razvijen pod Danteom Giacosom, koji je odgovarao na potrebe motoriziranja nacije, kao npr. i 2CV u Francuskoj ili mikroautomobili u Njemačkoj. Jeftini mali automobil dobio je razne varijante, poslužio je i kao temelj za prvu Multiplu. Uslijedio je i manji, dvocilindarski Fiat 500 (na kojem je temeljen i (Poljski) Fiat 126, Peglica, a u Steyr-Pucha 500 je ugrađivan austrijski motor, dvocilindarski bokser), veći 850 s brojnim karoserijskim izvedbama, od kupea do kombija, te specijalni modeli poput Ghia Jolly.
Fiat 600 se ubrzo počeo prodavati diljem svijeta, pod različitim imenima, ili je pak izrađivan u novim varijantama po licenci, npr. kao SEAT, Neckar, ili Zastava. Raniji su modeli prepoznatljivi po “kontra” vratima koja se otvaraju prema stražnjoj strani auta, a s vremenom su povećavane kubikaže i dodavana ponuda opreme.
Zastava je pod svojim imenom ovaj model počela proizvoditi 1962., a s modelima 750 i 850 proizvodnja je stala 1985.; fotografirani Filipov model je 750 upravo te zadnje godine proizvodnje. Kako je Fiat ugasio originalni 600 još 1969., zamijenivši ga prvenstveno modelom 127, Zastava je u kasnim verzijama Fićeka koristila i noviju Fiatovu mehaniku.
Naravno, 600 i njegove derivacije dobile su i Abarthov sportski tretman, a vrijedi spomenuti i druge frizirane modele poput Gianninia, te modele iz karoserističkih radionica poput Zagata. Kao zanimljivost za kraj, spomenimo kako je mali četverocilindarski motor iz Mirafiori tvornice razvijan je 45 godina, skroz do 2000. godine (u Italiji), gdje je u varijanti od 899 ccm paralelno s FIRE motorima korišten u tadašnjoj Pandi i duhovnom nasljeniku 600, čije se ime pisalo slovima: Seicento.
foto: @iivvanna
